Riana Petanjek novinarka je, blogerica i strastvena obožavateljica putovanja, a trenutno je na putu osvajanja američkog Route 66. Portal 24sata medijski je pokrovitelj njezinog putovanja koje ćete moći gotovo svakodnevno pratiti na našim stranicama. Donosi vam priču o traženju ceste Route 66, o spomenicima koji još uvijek živo svjedoče o bogatoj prošlosti te što je sve vidjela u Illinoisu.

Da vam prenesem sve zanimljivosti koje viđam i situacije koje mi se konstantno događaju kroz legendarnu Route 66 morala bih 24 sata imati uključenu kameru. No kako ovo ipak nije reality show, pokušat ću vam prenijeti najzanimljivije stvari. S obzirom na to da Majka cesta, kako je Amerikanci još zovu, još od 30-ih godina prošlog stoljeća spaja istočnu i zapadnu obalu Amerike, danas službeno više ne postoji, putovanje se svodi na to da je doslovno tražite po cestama koje danas imaju neki drugi broj/naziv, a ona je po tim mjestima nekad prolazila.

Legendarna cesta ipak danas živi, a živom je održavaju ljudi koji su doslovno zaljubljeni u nju pomoću različitih organizacija i ponuda na putu za one koji je prolaze. Ti isti ljudi potrudili su se da je ona veći dio puta ipak obilježena znakovima, što uvelike olakšava putovanje. No ponekad ga i otežava jer ima mjesta na kojima je izvrsno označena, pa nema puno gubljenja, dok ima i dijelova gdje znakovi nedostaju, pa je oslanjanje na njih kompliciranije nego da ih nema.

Upravo iz tih razloga ja svakodnevno napravi berem nekoliko desetaka milja u krivom smjeru, dok se ne vratim na pravi put.  Pričajući s ljudima koje srećem putem shvaćam da se apsolutno isto događa svima, tako da se ne radi samo o mojoj lošoj orijentaciji. Pravi znalci kažu da ako se niste nekoliko puta izgubili kao da je niste ni prošli.

Route 66 ili Majka cesta prolazi kroz osam saveznih država, a ovaj dio priče odnosi se na državu Illinois u kojoj i počinje. Kroz tu državu znakovi su smeđe boje, a boja znakova mijenja se ovisno o državi.

Prvi dani na Route 66

Prva noć na Route 66: gradić Braidwood. Doručkujem u jednom od naizgled klasičnih restorana kakvih ima puno putem. No Polk-a-Dot restoran živa je legenda s obzirom na to da je davne 1956. zapravo bio školski bus iz kojeg se prodavala hrana. Danas je uređen u stilu istih tih 50-ih i zaista, kad uđete, imate osjećaj da vas je netko stavio u vremeplov i da ste došli u te godine. Legenda restorana je i Nancy, koja nije bila raspoložena za pričanje pred kamerom, ali je pristala na fotografiju. Legenda je zato što radi u njemu od iste te '56-e.

Sama cijena doručka govori o tome što znači u Americi udaljiti se od velikih i popularnih gradova, jer za nekih deset dolara dobijete potpuni obrok, uključujući piće i desert što bi inače u New Yorku recimo bilo nemoguće. A što više milja prelazite i udaljavate se od Chicaga, ta ista Amerika postaje nešto sasvim drugo i novo. Odnosno staro.

Poput ovog restorana mnogi mali gradovi u ovom dijelu zemlje izgledaju kao da su iz nekog potpuno drugog razdoblja, bez puno stanovnika koji različitim ponudama pokušavaju dočarati vrijeme u kojemu su tisuće Amerikanaca prelazile na zapad. Stvarno ponekad dobijete osjećaj da je na Route 66 na nekim mjestima vrijeme jednostavno stalo.

Osim restorana popularne su i stare pumpe koje danas služe samo kao turistička atrakcija. Ispred jedne simpatičan policajac ponudio mi je da mijenjamo prijevozna sredstva, a upravo ona sagrađena je 1933. i najdulje je radila na poznatoj cesti. Duž ceste stoje i plastični divovi koji su nekada stajali ispred restorana i služili kao goleme reklame kako bi privlačile putnike da se zaustave. Danas više ne stoje na starim mjestima.

U gradu Pontiacu , koji je sam po sebi zanimljiv s toliko oslikanih zidova i nekoliko muzeja, nalazi se i kombi u kojem je živio jedan od legendarnih američkih umjetnika (Bob Waldmire), koji je konstantno putovao po Route 66.

Pogledajte kako izgleda njegov kombi:

U Springfieldu je jedna od najvećih atrakcija kuća Abrahama Lincolna koja je pretvorena u muzej, kao i sam taj dio grada koji je toliko preuređen da ponovno imate dojam da ste u prošlosti.

Amerikanci su poznati po tome da vole osvajati rekorde u najrazličitijim kategorijama, a i sama sam imala priliku vidjeti neke od njih, poput najvećih pokrivenih kola na svijetu, ogromnih stolica, skulptura zeca i slično.

Taj isti zec smješten je na Henryjevom ranču. Njega održava čovjek  koji je apsolutno lud za Route 66-om i uz to mi je dao jako puno korisnih savjeta za nastavak putovanja i promijenio neke moje planove. To se ispostavilo i više nego dobrim jer mi je donijelo nove avanture. No o tome u sljedećoj priči.

Henryjev zec i Henry šalju pozdrave Hrvatskoj. Pogledajte:

Ljudi poput njega zaslužni su za to da popularnost Route 66 ne prestaje . Upravo zahvaljujući njima konstantno se nešto obnavlja i popravlja. Što se tiče ljudi na cesti, ludih bajkera do sad nisam vidjela. Sezona putovanja po cesti je tek počela, a doseže svoj vrhunac u srpnju i kolovozu. Za sad sam imala priliku susretati se samo s parovima ili obiteljima koji je prelaze autima, a ne motorima.

Sami Amerikanci koji žive na ovim područjima i više su nego pristupačni i voljni pomoći. Naravno ima područja koje je poželjno izbjegavati, poput nekih dijelova velikih gradova noću, ali ništa specijalno. Brzo vam stižu nove zanimljivosti s poznate ceste.

Rianu možete pratiti i na njezinom blogu ili na Facebook stranici . Putovanje su omogućili Harley Davidson Zagreb i Atlas .