Nema sumnje da bi John Le Carre sve to puno bolje opisao, ali pitanje je bi li se on svega ovoga sam sjetio.
Države koja na mjestu predsjednice Republike ima bivšu NATO tajnicu, na mjestu premijera ima kanadskog državljanina koji dolazi iz izraelske multinacionalke i za kojeg tvrde da radi za državu Izrael, državu u kojoj je na čelu tajne službe američkog državljanina upravo zamijenio francuski državljanin, Prvom potpredsjedniku Vlade presudila suradnja s lobistom mađarske kompanije, a najveća vladajuća stranka preko svoje zaklade ruskim novcem financirala njemački gospodarski program.
A sve u režiji dvije crvenokose fatalne žene.
I kad tome pribrojite par ustaša, par udbaša, par huligana, Opus Dei, jednog lažnog diplomanta, pravaša koji provaljuje špijunske tajne, kao i priču o tome da na čelo HDZ-a dolazi čovjek po nalogu Bruxellesa i Berlina, a možda i Washingtona, dobijete idealnu scenu za jedan sočan post-hladnoratovski roman.
Krv, tlo i energija
Da stvar bude još bolja, cijela ta ekipa dolazi iz miljea koji se najviše zaklinje u hrvatske nacionalne interese, u suverenitet, u ideologiju "krvi i tla", i prva je predložila da se na hrvatskim granicama podignu barikade od bodljikave žice. Prave, ali i metaforičke.
A kad ono, na ovom komadiću geostrateške vukojebine svjedočimo punokrvnom hladnoratovskom obračunu. S Tomislavom Karamarkom u glavnoj ulozi.
Počelo je s njegovim lobiranjem za MOL, a došlo se do HDZ-ove Zaklade Nova pokoljenja preko koje je, prema pisanju Nacionala, ova stranka ruskom donacijom financirala gospodarski program njemačkog Ifo instituta. O čemu su podaci još uvijek tajni.
"Jasno je tko stoji iza Zaklade Nova pokoljenja", izjavio je ovih dana Davor Ivo Stier. "Zato sam mišljenja da tu nije samo pitanje transparentnosti, nego i odabira. HDZ je uvijek jasno imao euroatlantsku vokaciju, uvijek sam se zalagao i zalagat ću se da to ni na jedan način ne bude kompromitirano".
Drugim riječima, Amerikanci su zaustavili Ruse.
Skrojili Karamarka
Naravno, sve to ne bi bilo dovoljno uzbudljivo bez dvije crvenokose prijateljice i poduzetnice, koje preko svojih neobičnih tvrtki sa sumnjivim prihodima i rashodima praktički kroje državnu politiku.
Sve dok nisu skrojile sudbinu Tomislavu Karamarku, za kojeg je sada još jasnije zašto se toliko grčevito borio za svog ravnatelja SOA-e, kao što je jasno zašto su premijer Orešković i predsjednica Kitarović dogovorili vlastitog kandidata.
Kao što je postao jasniji onaj bijeg premijera u SOA-u na dan kad je otkazana Vlada, poslije čega je Karamarko podnio ostavku u Vladi, kasnije i u stranci.
Sve ovo - a pritom to nije sve - ne bi smislio ni virtuozni Le Carre.
Ali je sve to, i još mnogo toga, posve u duhu one slavnog borbenog pokliča premijera Tima Oreškovića, "Viva la vida loca". Pa neka to bude naslov Le Carreove knjige.
Uz sliku Ante Pavelića na pljoski šljivovice. Da se ipak sačuva pravi domaći štih.