Kao predsjednik HDZ-a ne želim da bilo kakve insinuacije u javnom prostoru koje imaju aluziju na neprimjerene radnje ne dopuste da se ugrozi rad stranke, Vlade i politika HDZ-a. Najavio je taj vrijednosni kriterij za rekonstrukciju Vlade premijer Andrej Plenković. I to uz bitni dodatak, da čak nije ni važno kako će se te, kako ih naziva, insinuacije, na kraju završiti.

Potpuni je to zaokret Plenkovića od dosadašnjeg odnosa prema ministrima. Dosad su to bile i ostale 'insinuacije', 'prekomjerna bombardiranja', 'namjerne destabilizacije' i slično. A on je pokazivao da je imun na njih. Iako je imao čitav niz dokaza za netransparentnost i pogodovanja. Nakon slučaja Lovre Kuščevića, kojeg je zdušno branio dva tjedna, premijer je očito shvatio da mu ni on, a i neki drugi ministri, ne govore punu istinu.

I odlučio se na zaokret i dovođenje neokaljanih ljudi, što je već pokazao primjerom mladog Ivana Malenice, kojeg je predložio za ministra uprave.

A trebalo bi otići još četiri-pet ministara.

Novi ljudi, koje u godinu dana čekaju dvoji izbori i presjedanje Unijom, neće povući nikakve reformske poteze. Plenković ih dovodi da opere obraz. Ali tu je paradoks. Jednostavno pitanje je: Što su to neprimjerene radnje za Plenkovića? Niti on niti itko drugi iz HDZ-a nije javno jednom riječju osudio Kuščevićeve radnje kao neprimjerene.

On je otišao zbog 'neosnovanih medijskih napada' i jer je 'uteg Vladi'.

Kao i ranije Martina Dalić zbog 'negativne percepcije'.

Dakle, mi i dalje ne znamo što je to neprimjereno za Plenkovića. Pa se rekonstrukcija može svesti i na micanje onih ministara koji nisu po volji premijeru, a drugima može progledati kroz prste. Jedna osoba određuje što je prihvatljivo, što ne, što je moral, što je pravo, a što krivo…

To rijetko završi dobro. Zato Plenković treba jasno reći zašto neke ministre miče, a druge ostavlja, da jednom zauvijek javnost zna koji su njegovi kriteriji i na osnovi toga prosuđuje treba li dobiti njihov glas ili ne.