Na prvi pogled izgledalo je to kao unisona osuda ustaškog režima i ustaških zločina.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović veli da je "ustaški režim bio zločinački režim", premijer Tihomir Orešković u video poruci u osobno i ime vlade , pozivajući se čak i na kardinala Stepinca,"osuđuje zločine počinjene od ustaškog režima".
Vječito začuđeni Božo Petrov ponavlja kako se "ne relativizira na bilo kakav način zločin iz ustaškog režima niti se relativizira sam ustaški režim". A oglasio se čak i Tomislav Karamarko pitijskom osudom "svih totalitarnih sustava" i "unisonim žaljenjem svih žrtava".
Dakle, ne samo da su se svi postrojili kako bi izrekli zakletvu, već su doslovno tako i izgledali: kao da ih je netko stavio pred zid i natjerao da se javno očituju o Jasenovcu. Recimo, izaslanik za pitanja Holokausta američkog State Departmenta i predstavnici Svjetske židovske organizacija za restituciju koji su jučer posjetili Zagreb.
Pokušaj je bio dobar, ali svejedno nije bilo jasno koga oni pokušavaju uvjeriti u to što govore: Amerikance, Židove, antifašiste, medije, javnost, sami sebe...? Možda svoje birače?
Petrov je, na primjer, naglasio kako "nitko ozbiljan u Vladi i hrvatskom društvu ne može negirati zločine ustaškog režima niti relativizira njihov karakter". Znači, Zlatko Hasanbegović je neozbiljan lik u Vladi?
I ako već nitko ozbiljan ne negira zločine, kako je onda došlo do toga da se čitav državni vrh u jednom danu mora o tim zločinima očitovati?
Sve to bilo je neuvjerljivo, uznuđeno i neiskreno.
Osude žrtava
Puno uvjerljivije bile su one druge poruke. Poruke u kojima su i Orešković, i Petrov, i Karamarko, pa i Kolinda, nakon osude zločina osuđivali one koji odbijaju sudjelovati na službenoj komemoraciji, te tako navodno "politiziraju Jasenovac" i "manipuliraju njegovim žrtvama".
"Žao mi je što se ova prigoda", kaže Orešković, "koristi za politizaciju koja je neprimjerena i vodi do novih podjela u društvu". "Žrtve su žrtve i ne treba ih koristiti u dnevnopolitičke svrhe", dodaje Karamarko. "Smatram da ovakve podjele koje se rade", nadovezuje se Petrov, "nisu dobrodošle, nisu poželjne, niti se njima stvara stabilna klima hrvatskog društva".
I naravno, tu je i Kolinda: "Želim smiriti tenzije i odati počast žrtvama Jasenovca, iznad svega kako bismo se prestali dijeliti po ideološkim pitanjima".
Uglavnom, poruka je jasna: nije vlast kriva što se rade podjele oko Jasenovca, krivi su oni koji zbog te politike vlasti, zbog njezinih poruka ili izostanaka jasnih poruka, zbog potenciranja fašizacije društva, relativizacije ustaštva i umanjivanja zločina, pa i manipulacije Jasenovcem (zašto je Kolinda lani išla u privatni posjet, a ove godine u službeni?) bojkotiraju službenu proslavu.
Kao što ju je, ne zaboravimo, lani bojkotirala i predsjednica Republike.
Nije problem u Hasanbegoviću
Razlozi, naravno, nisu samo u Jasenovcu, jedini problem nije u Zlatku Hasanbegoviću, niti ova iznuđena zakletva označava rješenje cijele ove krize.
Problem je puno širi i neće se riješiti smjenom Hasanbegovića, jer će u Vladi ostati onaj tkoje tog Hasanbegovića postavio za ministra. Neće se riješiti zajedničkom komemoracijom u Jasenovcu, jer je ova vladajuća garnitura već previše zatrovala svoje birače i društvo općenito.
Ovdje se radi o potpunom izokretanju teza: okrivljuju se žrtve ustašizacije društva, a ne njezini nositelji, poticatelji ili makar tihi apologeti.
Tomislav Karamarko poziva Židove i Srbe da dođu u Jasenovac, ali priznaje da on tamo nikada nije bio. Kolinda se zaklinje u antifašizam i osuđuje ustaštvo, a onda pozira s ustašofilima i prima donacije od prononsiranih NDH-nostalgičara. A Oreškoviću treba blesimetar i Stepinac da bi zvučao uvjerljivo prilikom osude ustaških zločina. Ali ne i zločinačkog režima.
Ameri nas natjerali
Nikoga ova jučerašnja predstava nije uvjerila u iskrenost ove Vlade i vlasti u vezi odnosa prema ustaštvu. Štoviše, vjerojatno će dolazak američkog izaslanika iskoristiti kao alibi: morali su to reći jer su im Amerikanci tako naredili.
Inače ne bi.
Inače bi samo osudili one koji bojkotiraju komemoraciju. A zadržali u Vladi ministra koji je otvoreno relativizirao ustaške zločine i ustaški režim, a antifašizam nazvao floskulom.
Ova društvena klima, obilježena izrazitom provalom nacionalizma, šovinizma, klerikalizma i povijesnog revizionizma, nije nastala sama od sebe, niti će se promijeniti ("i tenzije spustiti", kako reče Kolinda) zajedničkom komemoracijom niti smjenom Hasanbegovića.
Čak ni ovakvim zakletvama s blesimetra.
A kad se već iz Vlade i s Pantovčaka upućuju kritike onima koji organiziraju paralelne komemoracije u Jasenovcu, valja se sjetiti tko je započeo s tradicijom dviju kolona u Vukovaru, onom "vukovarskom i nevukovarskom". Tko je marširao u kojoj koloni, tko je blokirao službenu kolonu, politizirao događaj i manipulirao žrtvama.
A sve nakon toga neminovno je vodilo onome što se danas događa oko Jasenovca.
I nažalost, tek uzima maha.