Probudili su se antivakseri. Što se više spominje rad na otkriću cjepiva za COVID, to su oni glasniji. Jednostavno su protiv. A zašto su protiv cijepljenja općenito – to baš i nije posve jasno. Da se razumijemo, apsolutno je legitimno da čovjek nešto propitkuje, informira se, dvoji ili važe. Ništa u životu ne treba slijepo prihvaćati. No ako imate radikalan stav koji ništa ne može poljuljati, onda iza toga trebaju stajati jednako snažni argumenti.

Pa koje argumente čujemo od protivnika cijepljenja? Distopijsku tezu o čipiranju čovječanstva. Sluškinjina priča, blessed be the fruit. Smiješno do te mjere da ni ne zaslužuje raspravu. Sljedeće – cjepiva izazivaju autizam. Koje cjepivo, na koji način? To ne govore. Osim toga, što je s djecom koja imaju autizam, a nisu cijepljena? Nema objašnjenja.

Nadalje, često spominjani profit.  Sve to rade farmaceuti kako bi zgrnuli novac. Istina, farmaceutska industrija je moćna, vrti milijarde. No svatko tko se imalo bolje informira doći će do podatka da se na cjepivima obrću zanemarive cifre u usporedbi s ostalim lijekovima. Upravo zato nema ni jednog velikog farmaceutskog igrača koji se bavi samo cjepivima. Istodobno, s druge strane ovih nazovi argumenata stoje nepobitne činjenice – cjepiva protiv velikih boginja, dječje paralize i ospica promijenila su povijest čovječanstva. Spasila milijune života. Nisu te bolesti nestale ili su maksimalno reducirane same od sebe, zar ne? 
Otkad je svijeta i vijeka, postoje i teorije zavjere. Možete do mile volje vjerovati da je zemlja ravna ploča ili da svijetom vladaju gušteri, jer ta vjerovanja neće ugroziti ničiji život. No napadi na cjepiva hoće. Od ospica, primjerice, obolijevaju oni koji nisu cijepljeni. Od ospica se umire. Pa stoga, svi koji zagovaraju potencijalnu smrt, kao znatno bolju opciju nego cijepljenje, neka razmisle dvaput. Jer bi u protivnom na savjesti doslovce mogli imati nečiji život.