Evo, došli smo i do toga da se Rambo javno ispričava.
"Ispričavam se svima zbog uzdignute desne ruke, jer nisam znao da je to fašistički pozdrav i ograđujem se od tog čina", poručio je Darko Kovačić zvani Rambo, 39-godišnji razvojačeni branitelj i predsjednik A-HSP iz Benkovca, nakon što se socijalna služba zainteresirala za njegovu fotografiju na kojoj on sa svoje šestero djece pozira s visoko uzdignutom desnicom.
Svejedno, Rambo ne bi bio Rambo kad ne bi herojski ustrajao na pokliču "Za dom spremni" jer je, kako je napisao, "s tim pozdravom branio Hrvatsku državu". Ali od visoko, junački podignute desnice ipak se ograđuje.
S njom očito nije branio hrvatsku državu.
Što je znao, ako nije znao?
Pa ako Darko Kovačić Rambo nije znao da je podignuta desnica fašistički pozdrav, što je onda znao u trenutku kad je tjerao svoje šestero djece da visoko dižu ruku i poziraju na fotografiji koja je obišla Hrvatsku?
Teško je točno reći, ali valja pretpostaviti da je mislio kako je to stari hrvatski pozdrav. Koji ide ruku pod ruku s pokličem "za dom spremni". Vidio je negdje, možda čak i u školskom udžbeniku svoje djece, da su tako pozdravljali ustaški dostojanstvenici, ustaški vojnici, ustaški sljedbenici, pristalice takozvane Nezavisne Državne Hrvatske, pa je Rambo zaključio da može i on.
Ali eto, ipak ne može.
Rambo je ustaša, ali nikada i fašist. To mu nitko ne smije reći. Nitko i nikada.
Rambo je izuzetno senzibiliziran za profinjene nijanse koje NDH dijele od Mussolinijeve Italije ili Hitlerove Njemačke.
Rambo bi pozdravljao "starim hrvatskim pozdravom" "Za dom spremni", ali visoko podignutu desnicu, sada kad su mu objasnili neke stvari, više nikad ne bi podigao.
Rambo bi bio hrabar, ali ne do kraja.
Tanka linija
I to je pohvalno, jer primjer benkovačkog Ramba i njegovo šestoro djece pokazao nam je kako još uvijek postoji jedna tanka, veoma tanka, sve tanja crta koja nas dijeli od toga da visoko uzdignuta desnica bude normalan pozdrav.
Istinabog, normalna je na stadionima gdje domoljubni navijači na poklič Joea Šimunića "Za dom" visoko uzdignute desnice odvraćaju "Spremni!", ali kad se jedan Rambo od nje ograđuje i čak ispričava (manje javnosti, više socijalnoj službi), onda znamo da još postoji slamka za koju se možemo uhvatiti.
Kao što se benkovački Rambo junački hvata za slamku u obliku pozdrava "Za dom spremni", zbog kojeg je Josip Šimunić junački zaradio kaznu FIFA-e i kojeg je specijalna policija neki dan isto tako junački usred noći skinula sa spomenika bojni HOS-a "Rafael Boban" u Splitu.
I tako smo dobili široki raspon nijansi crnog.
50 nijansi crnog
Ustaški bojovnik Rafael Boban može, ustaški pozdrav "Za dom spremni" na njegovu spomeniku ne može. Ustaški pozdrav "za dom spremni" može, ali ustaški podignuta desnica ne može. Hrvatsko pravosuđe ne kažnjava Šimunića zbog pozdrava "Za dom spremni", ali hrvatska policija skida natpis "Za dom spremni" sa splitskog spomenika.
Rambo se ispričava zbog ruke, ali ne i zbog pozdrava.
Te nijanse više nitko normalan ne može pohvatati. Ali bitno da one postoje.
Pa da se benkovački Rambo mora makar zbog nečega ispričavati i barem od nečega ograđivati, pa bio to i fašizam. Ustaštvo je još na čekanju.