Reklo bi se, Davor Bernardić je to "karamarkovski" izveo.
Novinarka N1 Nataša Božić gurnula mu je papir preko stola da konkretno zbroji svoje glasove za rušenje Zdravka Marića u Saboru, čak mu je išla pomoći s nabrajanjem broja zastupnika pojedinih stranaka.
Ozbiljni Bero je pisao, uzdisao, pisao, uzdisao.
A onda je odustao od ćorava posla, okrenuo papir i olovku i vratio ih voditeljici. "Nisu ovo Brojke i slova", uvrijeđeno je poručio. "Vidim da vi sve znate, pa dajte vi nastavite, ne bih vas ometao".
I zatim se važno pogledao u kameru, namjestio kravatu, uzeo gutljaj iz šalice i liderski zaključio: "Mi imamo dosta glasova za rušenje Marića".
Bilo je to vjerojatno najveće samoubojstvo šefa opozicije, još otkako je Zoran Milanović pristao proćaskati s Josipom Klemmom.
Bero pao na blef
I ta scena, u kojoj je predsjednik SDP-a odustao od brojanja i poručio javnosti kako on računa na sve zastupnike zdravog razuma, a voditeljica mu rekla da je politika operativa, podsjetila nas je na onaj trenutak kad je tužiteljstvo nagovorilo OJ Simpsona da pred porotom navuče krvave rukavice.
Pa on to nije uspio. I spasio se presude.
Danas, pak, kad se HDZ i SDP prepucavaju oko toga tko ima većinu za rušenje ministra predsjednika Sabora, Vlade, ili za novu Vladu, Bernardić je u računanju pred porotom javnosti pao na teški blef.
Andrej Plenković, poput Karamarka, samouvjereno poručuje kako on sigurno ima većinu i pritom zvuči kao da to ozbiljno misli. Ali nikome još nije otkrio karte. Sigurno nije i nikada neće sjesti pred kamere i početi naglas zbrajati.
Bernardić je, poput onomad zbunjeno Karamarka, krenuo zbrajati pa odustao.
Što je, barem u percepciji javnosti, teži poraz od Plenkovićeva blefiranja.
Raskoš antitalenta
Bernardić je tako još jednom demonstrirao svu raskoš političkog (anti)talenta. Prvo mu je trebalo dva sata da sastavi izjavu o Plenkovićevu raspuštanju Mostovih ministra, onda se u toj izjavi nabacivao floskulama o "ljepljivim prstima", "prstima u pekmezu", pa onda za par dana o "Vladi sukoba, Vladi interesa i Vladi sukoba interesa", pri čemu ga nitko još uvijek ne uzima ozbiljno.
Da bi jučer došao na televiziju i poput zbunjenog pučkoškolca odustao od igre zbrajanja koju bi kao pravi šef oporbe trebao imati u glavi. Svaki plus i svaki minus.
Zar je onda čudno što je Plenković ispalio šalu o "šefu opozicije koji se slika s kiselim zeljem" upravo na onoj sjednici Vlade na kojoj je najurio Most iz koalicije, znajući da je takav Bernardić skupa s njegovim SDP-om sve manja i manja prijetnja prevlasti HDZ-a.
Ako je itko u strahu od izlaska na izvanredne izbore, onda je to upravo Bernardić i njegova stranka. Bez novca, bez rejtinga, bez organizacije, bez utjecaja, bez kandidata na lokalnim izborima, a vidjeli smo jučer i bez dokazljive većine za rušenje ministara. I s lidero koji ne zna što radi.
To je protivnik kojeg bi samo Plenković poželio.
Ne pitajte za brojke
Kad je prošli put SDP pokrenuo proces rušenja Vlade, na izborima je izgubio dvadesetak mandata. Koliko bi sad izgubio ako bi se opet išlo na izbore?
Tko zna, možda bi dobio više zastupnika, ali nećemo to pitanje postaviti Davoru Bernardiću jer "nisu to Brojke i slova".
Nitko ne kaže da Plenković za razliku od Bernardića ima većinu, ali čak i ako se makne na stranu konstatacija da je "politika operativa", ona je i nadmetanje u dojmu. Veliku ulogu igra i psihološka prednost koju Plenković pokeraški forsira već danima i svi misle kako on ima sigurno neki ucrtani scenarij koji ne može omanuti.
Jer, on naprosto ostavlja taj dojam.
Bernardić ostavlja dojam da ne bi prepoznao većinu čak i da mu se strovali na glavu.
A ne pomaže mu ni zbunjeno "mhmhmm" u odgovoru na opasku da mora zbrajati imena zastupnika, kao ni uvrijeđeno popravljanje kravate i gledanje u kameru nakon što je odbio jednostavan zadatak.
Dajte mu šalabahter
Da je makar izvukao pripremljen papir s Brojkama i slovima koje mu je sastavio neki od njegovih suflera. Ili još bolje, nekakav šalabahter.
On se, naime, s njima puno bolje snalazi.
Ovako, nikog živog Bernardić nije uvjerio da ima većinu za smjenu Marića, a vjerojatno ni sebe.
Bilo je to tako karamarkovski: kao kad je bivši šef HDZ-a tvrdio da ima većinu za preslagivanje i izbacivanje Mosta, pa je onda bacio papir i olovku u trnje. Baš kao jučer Bero.
S druge strane, premijer Plenković čak i ako ne bude imao većinu, moći će poraz pretvoriti u pobjedu. Raspisat će izbore i opet biti u psihološkoj prednosti pred Bernardićem.
I ne samo psihološkoj, nego i stvarnoj prednosti u anketama.
Dojučerašnji anemični premijer odjednom se pretvorio u lidera, kao da su mu ubacili čarobni napitak u piće, a mladi i nadobudni lider opozicije pretvorio se u izgubljenog potrčka koji je bolji u reklamiranju kiselog zelja nego u izbornoj matematici.
To je za njega ipak kvantna fizika.