U ovom slučaju najbolje se vidjela razlika između Zorana Milanovića i Davora Bernardića: Zoki je radio epohalne gafove, Bero uporno pada na sitne idiotarije.
Davor Bernardić izazvao je jučer bijes nekih SDP-ovaca i njegovih birača i simpatizera svojom čestitkom Velimiru Bujancu na nedavnom vjenčanju. Navodno je odbio Bujančev poziv za gostovanje u "Bujici", a onda iskoristio priliku da mu uputi kurtoaznu čestitku.
"Moji stavovi su poznati i jasni", branio se Bernardić. "O radu Velimira Bujanca ne mislim ništa dobro. Na žalost, on širi govor mržnje i zlo. Sve suprotno od onog za sto se ja zalažem".
Pa je stoga posve normalno da mu, kao takvom, čestita na ulasku u bračne vode.
Opet protiv SDP-a
I sad, naravno, neki pozivaju na ostavku, drugi se ograđuju od takvog istupa, treći poručuju da neće glasati za SDP, opet.
A gotovo ista stvar dogodila se i prije prošlih parlamentarnih izbora kad je Zoran Milanović održao srdačan sastanak s Josipom Klemmom, pa na njemu "šatoraškim" rječnikom opalio po Srbiji i Bosni, kazao da mu se "fućka za pozdrav Za dom spremni", spomenuo se "djeda ustaše" i izrazio zadovoljstvo što mu "majka nije bila vojni lekar" kao Plenkoviću.
I zatim još gore prošao na izborima.
Kao što se Bernardiću danas prigovara što je prijateljski komunicirao s osobom koja godinama širi govor mržnje, huška protiv ideoloških neprijatelja, manjina i Srba, a ostala je upamćena po poziranju sa svastikom na rukavu nacističke uniforme, tako se Milanoviću prigovaralo što je ćaskao s vođama prosvjednika koji su godinu dana rušili vlast, ustavni poredak, hučkali, vrijeđali, prijetili, jurišali na policiju i Banske dvore, blokirali grad plinskim bocama.
Rezultat je praktički isti: SDP je tada izgubio s Milanovićem kao što sada gubi s Bernardićem. U neku ruku, mogli bi se to čak nazvati "politikom kontinuiteta".
Epohalne gluposti
Razlika je samo u razmjerima. Milanović je radio epohalne gluposti naprosto zato što je bio političar većeg formata, Bernardić upada u sitne blamaže jer je političar formata "kiselog zelja".
Bujanec je danas ono što je Klemm bio jučer. Samo je opet razlika u razmjerima: Klemm je godinu dana radio protiv legalne vlasti, prijetio postrojavanjem gardista, jurišao na Banske dvore, izazivao podjele i mržnju.
Bujanec je samo sitan provokator. Taman mjeri Davora Bernardića.
I kao što Milanoviću onaj tajno snimljeni razgovor s Klemmom nije bio prvi takav slučaj političkog samoubojstva, tako ni Bernardić ne može više ni prijeći ulicu da ne izazove skandal.
I osim što je ovaj Berin gaf produbio podjele u SDP-u - napadaju ga oni koji su šutjeli o Zokijevim gafovima - pojačao je podsmijeh i gađenje birača koji naprosto ne mogu progutati činjenicu da se formalni vođe liberalne ljevice na takav način dodvoravaju predstavnicima ekstremne desnice.
Stvar je, velikim dijelom, u socijalnoj inteligenciji i vještini komunikacije, ali i u političkoj kompetentnosti da se dokažu pred biračima.
Uglavnom, SDP je dobrim dijelom ostao isti. Samo na još nižim granama nego prije.