Kad se danas s odmakom promotri kampanja za euroizbore, pa baci pogled na rezultate u Hrvatskoj, mnogi će analitičari reći: Zapravo, sve je to vrlo logično i očekivano.

Kako je HDZ mislio ostvariti ozbiljan rezultat s anonimusima poput Tomislava Sokola ili Karla Resslera (jest, može se još tisuću puta objaviti da je on nova politička zvijezda, ali taj je neiskusni mladac i dalje samo bezsadržajni politički anonimac), kako su mislili išta napraviti sa Željanom Zovko za na četvrtoj poziciji, pa i ostatkom relativno neprofiliranih kandidata? SDP-ova strategija naprosto je bila logična, zdravorazumska, možda ziheraška, ali jasna. Ne bi trebalo biti ni iznenađenje rezultat Mislava Kolakušića, naročito ako ga se gleda u odnosu na Daliju Orešković.

Što je tu čudno? Činjenica da jedan sudac, premda možda politički posve nepismen, gradi svoj uspjeh na frustraciji stotina tisuća ljudi koji su prezaduženi i koji su grcali pod kreditima u francima? Dalija, naprosto, ništa takvoga nije mogla ponuditi, a svoje je istupe kreirala vrlo pretenciozno, ne računajući na osnovnu premisu svakog javnog istupa, bilo političkog ili nekog drugog: budi jasan, izravan, ne pametuj! Najmanje bi truda trebalo trošiti na rezultat Ruže Tomašić.

Ona se upravo u Europskom parlamentu formirala kao političarka koju velik dio javnost, a tu je i mnogo onih koji uopće nisu blisku desnici, doživljava kao autentičnu i sposobnu zaštitnicu nacionalnih interesa u EU. Zato njezin uspjeh nema veze ni s kakvim okupljanjem pravaša i svakojakih desničarskih aktivista, crnih ili konzervativnih ideologa. To je doista isključivo njezin rezultat, o čemu govori postotak od 76,45 posto glasova na toj desnoj listi.

Živi zid je, baš kao i Kolakušić, pravi primjer uspjeha građenog na populističkoj retorici, pa ni to ne treba čuditi, naročito kad se pogledaju rezultati u velikim europskim zemljama, od kraha CDU-a i SPD-a u Njemačkoj, do goleme brojke koju je osvojio bregzitovac Nigel Farage u Velikoj Britaniji.

Premda će rezultati ovih izbora zadati ozbiljne glavobolje Plenkoviću, a naizgled olakšati život Bernardiću, nije iznenađujuća ni činjenica da vladajuća stranka de facto gubi ove izbore (jer, ovaj rezultat jesu- nogometnim rječnikom- izgubljeni bodovi HDZ-a). Vladajuće stranke su pretrpjele poraz u mnogim državama EU-a i to je već poznati trend (u još većoj mjeri to je bio slučaj 2014.).