Moguće je da bi Dinamo bolje navijanje imao da kao domaćin igra na Poljudu. Ne, naravno, utakmice s Hajdukom i Splitom, ali mogu zamisliti Dalmoše kako iz usluge, dobre zafrkancije radi, navijaju za Dinamo kao da im je stvarno stalo da Zagrepčani pobijede. Bez šale, Dinamo bi bilo gdje izvan Zagreba imao bolje navijanje nego u Zagrebu...

I u drugom kontekstu, utakmicu koju Dinamo i Hajduk nisu odigrali u Zagrebu treba igrati na Poljudu. Odnosi kakvi su sad ne mogu trajati vječno. Negdje moraš početi novu eru, a ovo je sjajna prilika. Da je Ćiro šef Dinama, on bi to odavno predložio. Prvo bi učinio sve što je u njegovoj moći da navijači uđu na stadion, a onda bi stao na ulaz i rukovao se sa svima.

Nije ovo što je blizu Božić. Nego, ako ti svako kolo nije kao da je praznik, liga nema smisla. Da sam Mamić, predložio bih da Dinamo i Hajduk utakmicu odigraju u Splitu. Može i prijateljsku. Presudi li institucija da se treba, mora igrati i treća, eto, dalje bih predložio da se registrira rezultatom utakmice pomirenja. Bude li HNS inzistirao da ta ne vrijedi, već se baš mora igrati i treća, tu su dvije opcije.

Prva je da, to bi tek bio spektakl, momčadi odigraju novu utakmicu, ali da se unaprijed dogovore da će u posljednjih pet minuta režirati tekmu, da pobjednik bude tko je pobijedio u utakmici pomirenja. Druga je opcija da se Dinamo i Hajduk dogovore da neće odigrati treću nego da inzistiraju da se registrira rezultatom utakmice pomirenja. Pa se ti usudi izbaciti ili kazniti dva najjača.

Bezbroj je načina kako se odnosi Dinama i Hajduka mogu početi popravljati. I ne treba po savjet ići u bijeli svijet, po pamet iz New Yorka ili Londona. Dovoljno je pitati "bosanskog šanera" Ćiru i on će im nacrtati kako se izvući iz gliba u kojemu svi gube. Ovdje se više ne radi o fajtu Hajduka i Saveza ili Hajduka i prijatelja te Saveza. Sve dok se neutralna publika, dok se kibici ne vrate na stadione, što je prvi korak prema njihovu ozbiljnom povezivanju s nogometom, nitko nije pobjednik, što god mislio o tome.