Ne kockam se vrijednostima koje nisam spreman izgubiti. Da sam otac, djeci bih zabranio da idu na nogometne utakmice, a na većinu ih ne bih ni ja vodio. Ni nakon okupljanja na Rivi i serije navijačkih svetkovina na utakmicama "Malog Dinama". No mislim da je to izazov, misija za sve navijače.

Da ih sad ne nabrajam, na pamet mi ne pada otići na godišnji u dosta država. Ne idem ni u simpatične preležerne zemlje na čijim bi aerodromima i amater u avion mogao unijeti oružje, a kamoli motivirani terorist. Tako je i aktualni politički i svakovrsno korektan navijački pokret ohrabrenje, nada, ali, dok pristojnost ne potraje, smatram da su mnoge utakmice i dalje prerizične. 

Koliko da potraje festival bez ijednog incidenta? Paaaa, da potraje. Radilo se o pola godine ili tri godine, kucne li čas, Hrvatska će znati da su prilazi stadionima sigurni, da su tribine sigurne. Narod takve stvari osjeti. Što bi bila definicija sigurnosti? Recimo, kao na utakmici Tottenham–Manchester United. U podzemnoj navijači dijele limenku piva, a svi ih gledaju pogledom: "Djeco, djeco, a što vam to treba?".

Loptu na zemlju, pa mi se divimo nečemu što bi se trebalo podrazumijevati, da je na dijelu hrvatskog teritorija Hrvat slobodan čovjek u slobodnoj zemlji - iako su tamo navijači. Da, da, ne bih djecu vodio na stadion ni da gledaju kako netko trga košulju, ali dok ni lipu ne bih stavio na okladu da će se Mamić promijeniti, makar štosa radi stavio bih nešto kuna da se navijači mogu zainatiti, dogovoriti se da obični civili izgrede neće ni vidjeti, a kamoli stradati dok navijači rješavaju to što jedni s drugima ili s kim već imaju riješiti.

Je, odu ljudi u svatove, pa bude mrtvih. Malo popiju i eto tragedije. Ali, najkraće rečeno, u neke restorane, i na neke stadione, ljudi ne idu jer im se ne sviđa gazda. Ako baš Real ne dolazi, što će oni tamo!? U neke restorane i na neke stadione ljudi ne idu i jer im se ne sviđa publika. Šukera i Mamića navijači će pobijediti. To je gotova stvar. Ostaje još samo da pobijede sebe.