Ne može li novi izbornik klasama poput Modrića, Mandžukića, Rakitića i ostalih biti otac, ili bar stariji brat kojega poštuju, idoliziraju, ne može im biti ništa.

Od izricanja gole istine što oni misle o njemu čuva ga samo koktel njihove pristojnosti i straha od osude javnosti. I sve što takav izbornik mora, to jest jedino što ne smije, ne smije ih iziritirati toliko da ih prestane biti briga čak i za osudu milijuna vjernika kojima je njihovo loptanje važno koliko i život, ili važnije od života. End of story.

Hej... Kardinali se okupe i izaberu papu. Došli su jednaki, a jedan od njih sad je šef. I to je to. Nekad su bili klinci, ali ti lavovi što su im nekoć bili kao tate i starija braća kojima su se divili odavno to nisu. I da se i Modrić, Mandžukić, Rakitić i ostali, i ti što su im nekad bili face svi na glavu postave, stvari su odavno drugačije i više ih ništa ne može vratiti na staro.

I zato se ozbiljno šalim da repka ima povijesnu šansu igrati bez izbornika. Ne dovede li Mamić u repku nekog Mourinhova ranga, tko god došao, najbolje mu je sjesti s dečkima i postaviti stvari kao Vicente del Bosque. Naprosto, netko mora odrediti tko igra.

Zna se da se dvojica nekako i mogu dogovoriti, trojica jedva, četvorica nikako. Zato postoji izbornik, da izabere tko igra. A nisi li Mourinho, Capello, Prosinečki, ma pusti ih da igraju. I, tko god naslijedio Kovača, najbolje mu je da ode kod Ćire na instrukcije, da mu Ćiro nacrta i napiše kako se treba ponašati s tipovima koji su zaradili za trideset života.

Nema veze što će neki od njih spiskati ili zakockati svu lovu i završiti kao socijalni slučajevi, biti sretni uhljebe li se u savezu. Sad su najpametniji na svijetu. U klubovima moraju paziti što rade, u repki ne moraju. Na izborniku je da stvori okolnosti zbog kojih reprezentativci jedva čekaju kvalifikacijske utakmice ili prvenstva. Da, traži se fikus. Ali, vrlo, vrlo pametan fikus, pametan skoro kao čovjek.