I Fifa i Uefa poznaju nas bolje nego što se sami poznajemo. Je, želiš li nekoga iznervirati, reci da ga poznaješ bolje nego što se sam poznaje, no ždrijeb čija je zvijezda bio Javier Zanetti pokazao je upravo to, da nas i Don King, i Fifa, i Uefa, i nepregledni niz faca poznaju bolje...

“Pricing” je umjetnost. Ne znaš bi li više platio ljude koji navedu kupce da telefon, čija je cijena proizvodnje 60 dolara, plaćaju četiri stotine i više, ili tipove koji znaju odrediti koliko su kupci spremni platiti. I to nakon što im kažeš da je cijena proizvodnje 60 dolara. Tako i ovo s nogometom.

Svako malo publika gunđa da je nešto namješteno. Naravno, to se bolje vidi u retrovizoru nego kroz šofer-šajbu - da se te stvari vide kroz vjetrobran, kladionice ne bi postojale - ali za našu je ćakulu bitno da koliko god mi “znali” ili sumnjali - i dalje kupujemo.

Da Zanetti sutra s ceste upadne na neku televiziju i, bila to istina ili ne, kaže da je točno što godinama slušamo o toplim i hladnim kuglicama, kladim se da bi gledanost Lige prvaka narasla. Ma nema šanse da bi pala, ni ista ne bi ostala, narasla bi. Kad vam kažem - nije problem u čelnim ljudima Fife, Uefe, nacionalnih saveza, ako je to o čemu govorim uopće problem - mi smo problem. Publika, kupci.

U cijenu nogometa uračunate su sve naše sumnje, “znanje” o tome koje su utakmice namještene, cijele lige, i mi to plaćamo. Mnogi od onih koji, usprkos svemu, i dalje kupuju nogomet od žene razveli bi se da samo pomisle da ih vara. Ali nogomet je nešto posebno. Pa pravo nam budi.

Tima što vrte milijarde doista je važno što mi mislimo. Desetke milijuna ulupavaju u istraživanja naših želja. Finu lovu mlate i ljudi koji preciznije od ostalih kapitalu kažu što publika hoće, a što može otrpjeti...

Da mi doista želimo nogomet bez i najmanje sumnje, ne bi bilo ni najmanje šanse da Zanetti bira kuglicu kako ju je birao. No i istraživanja tržišta i praksa pokazuju da su nam dovoljni Facebook, forumi i komentari ispod tekstova. Pa dok se ne promijenimo...