Legenda o Emilu Tedeschiju... Prije pustih godina, možda je i 20 prošlo, Pips, Chips & Videoclips su u krizi. Nekakve razmirice, ne mogu se dogovoriti oko nečega. Pozove Tedeschi bubnjara na sastanak. I dođe odjeven tip-top. Kaže, nije za bubnjara obučen kao i za premijera ili predsjednika da ga impresionira ili uplaši, nego da mu pokaže koliko mu je bend važan.

Ne samo zato, mislim da Cedevita ima budućnost. Ovaj ne trči sprinteve, maratonac je. Oduvijek su mi se sviđali ti tipovi što točno znaju što šute. Šute, recimo, da je tradicija važna, ali da može postojati momčad kluba bez tradicije poput Cibonine, i da i u gradu čija je publika razmažena do neba mora postojati igra, vještina, koja će napuniti tribine ma kako se klub zvao. Ne mora biti Cibona, ne mora biti Dinamo.

Krenuo ‘iz garaže’, gradio posao gotovo od nule ili kupio cijelu ekipu i već prve sezone jurio po kakve, čak europske, naslove, da te smisliti ne mogu, jednostavno mora postojati dodavanje iza leđa zbog kojeg gladni predstave refleksno skoče. Strpljivo gradiš šou. A imaš li šou, lako ćeš naći dvoranu ili stadion.

Reklo bi se da se ovaj put i kroz šoferšajbu i kroz retrovizor vidi da ide. Pomalo. Dinamu je malo nedostajalo da dosanja. A oko Dinama je i bolje. Hajduk se budi. PPD Zagreb igra dovoljno dobro za kupnju godišnje ulaznice, Cedevita također. Medveščak i Rijeka otprije su tu kao privatne inicijative kojih se mi porezni obveznici ne moramo bojati.

Ti tipovi koji silno paze kako investiraju ili troše svoje pare najbolje su jamstvo napretka. Nema opasnosti da će Tedeschi poželjeti imati klub kvalitete Lakersa prije nego što Cedevita bude mogla zaraditi više nego što igračka poput Lakersa vrijedi.

I kad takvi tipovi dođu po lovu grada ili države, obično donesu ili dokaze ili vrlo, vrlo utemeljene prognoze da će grad ili država imati koristi. Ne spominjući promociju, nego lovu koju će suradnjom ubrati od poreza. Možda nismo predaleko od masovnog kupovanja godišnjih ulaznica za razne sportove.