Nije motivacijski govor u hotelu ‘to’. Jednostavno, ne spusti li se Mamić iz lože, nebitno kojeg stadiona, u Štimčevu svlačionicu, neće baš sav narod znati tko je gazda. A tko god je gledao kako Mamić sja s tribine, kao gazda gledajući trening svog zaposlenika Ćire, zna koliko Mamić voli biti faca.

No. Prvo pitanje je: Hoće li Mamić ući u Štimčevu svlačionicu? A dalje, uđe li, Štimac će... A) nokautirati Mamića, B) ščepati ga za gušu i što je nježnije moguće izgurati iz svlačionice, C) reći nešto u stilu: “Čuj, Zdravko, ovo stvarno nije u redu, znaš, nije dobro ni za tebe ni za mene, hajde izađi da ne radimo veću dramu nego što si je ti već napravio”, D) istog trena dati ostavku, E) svečano najaviti motivacijski govor najvećeg sina naših nogometnih naroda i narodnosti, a prije govora će igračima i sam reći nekoliko riječi o Mamićevu značaju za HNS, reprezentaciju, hrvatski i regionalni nogomet. I tako dalje. 

Jasno je da Štimac ovisi o rezultatu. Ali, dok god nikoga ne bi iznenadilo da Mamić bane u Štimčevu svlačionicu, jasno je i da Štimac ne ovisi samo o rezultatu. Dok god Mamić više ili manje diskretno daje do znanja tko je glavni, najbolja je oklada da pravog mira neće biti sve dok ili Maminjo ne dođe glave Štimcu ili dok Štico ne okupi svoju ekipu i eliminira Mamića. Reprezentacija bi trebala biti sveta. Ideal bi bio da navijači ne zvižde ni jednom jedinom igraču ne pogriješi li, a kamo li i prije nego što dotakne loptu na zagrijavanju. Sammir prije utakmice nije bio siguran hoće li mu zviždati, niti hoće li ga nakon zvižduka nositi na rukama zabije li gol ili napravi nešto veličanstveno, ili nema majstorije koja bi smekšala navijače. 

Od svih Ćirinih demagogija, a izgovorio ih je na tone, ima tu i nešto mudrosti o kojoj se ne raspravlja: “Narod ne možeš prevariti”. Dok god se zvižduka bojiš prije zagrijavanja, narod ti je sve rekao.