Kako je hrabar Zoran Milanović kad Slavka Linića nema u blizini.
Nakon što mu je preko medija smjenjivao pomoćnike, nakon što mu je izdaleka slao kritičke poruke o njegovim prijateljima koje "mora pogledati u oči", nakon što je sinoć nakon sjednice Predsjedništva SDP-a u kojem ne sjedi Slavko Linić, otvorio priču o Poreznoj upravi u Sisku, premijer je na današnjoj sjednici Vlade, na kojoj opet nije bilo Linića, upozorio da "sve koji ruše povjerenje u sustav treba udaljiti".
Nije rekao na koga misli, ali svi su pogledali prema stolici gdje bi trebao sjediti Slavko Linić.
A Linić je na sigurnoj udaljenosti. U dalekoj Americi.
Pogledaj me u oči
Nikako da Milanović napokon pogleda Linića u oči i upita ga "što se događa s poreznicima": koji navodno namještaju vrijednosti nekretnina, guraju predmete u ladice, stišću nepodobne i oslobađaju podobne.
I nikako da poštedi hrvatsku javnost od njegovih medijskih prepucavanja s uvijek prigodno odsutnim Linićem. Neka se konačno nađu nasamo i neka ga onda premijer "udalji iz sustava", ako misli da bi to trebalo učiniti.
Neka se usudi barem to napraviti. Kad se već ne usudi napasti Linića u njegovoj prisutnosti.
"Ja ću već sutra ujutro naložiti ministru financija da nam podastre, na Vladi i meni osobno, detaljno izvješće o konkretnoj procjeni, o razlozima za tu procjenu, o načinu rada, jer se tu radi o povjerenju u jednu od važnijih državnih institucija", kazao je Milanović u srijedu navečer, a u četvrtak ujutro na sjednici Vlade dodao:
"Porezna uprava je pod direktnom ingerencijom Ministarstva, a onda izravno i mene osobno. Povjerenje građana u njihov rad mora biti neupitno i one koji ruše to povjerenje treba udaljiti iz sustava".
Hladni rat
Imao je Milanović priliku to učiniti u brojnim navratima, nakon mnogo pritužbi, objavljenih članaka, dokumenata i svjedočenja, nakon slučaja Šegon, nakon smjena u zagrebačkoj Poreznoj upravi...
Ali on to nije učinio. Umjesto toga, slao je Liniću prijeteće poruke, smjenjivao njegove ljude, pljuvao ga izdaleka, započeo obračun koji se pretvorio u hladni rat koji traje već mjesecima.
I dok priča o povjerenju u institucije, Milanović narušava povjerenje u samu Vladu. Potencirajući svoj sukob s Linićem, prelamajući ga preko javnosti, neminovno stvara dojam da se ne zna tko u toj Vladi pije, a tko plaća.
Surađuju li dvojica ključnih članova Vlade? Radi li Linić svoje, a premijer svoje, obredno ga kritizirajući tek kad mu netko stane na žulj ili kad mu netko gurne mikrofon pod nos?
Linić je već dvije godine ministar financija. U te dvije godine Porezna uprava nije probudila kod građana ništa više povjerenja nego ranije, čak i neovisno o aferama koje se povremeno probiju u javnost. I zato, kad Milanović prijeti "udaljavanjem odgovornih", a zapravo naočigled oteže s tim, onda neminovno preuzima na sebe dio te odgovornosti.
Od afere do afere
Javnost će se s pravom pitati zašto se premijer ne riješi tog svog ministra, ako je zaista toliko problematičan.
No, kao što nema hrabrosti skresati Liniću sve u bradu, tako nema hrabrosti konačno krenuti u obračun s njim. Lakše mu voditi unutarstranački rat, koristeći aferu po aferu kako bi diskreditirao svog konkurenta.
Jednom je to Branko Šegon, drugi puta Jozo Kalem, treći puta Marina Lovrić Merzel. Četvrtog puta više ne smije biti.