Može se reći da je u ovoj zemlji lakše biti zločinac nego povikati da je netko zločinac.
Zoran Erceg, prosvjednik koji je na otvaranju spomenika Franji Tuđmanu vikao "Tuđman zločinac", osuđen je na Prekršajnom sudu na 15 dana zatvora, uvjetno na 12 mjeseci, uz godinu dana zabrane približavanja spomeniku prvom hrvatskom predsjedniku u Zagrebu.
Franjo Tuđman spomenut je u presudi BiH Hrvatima zbog ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, zbog podjele susjedne države, etničkog čišćenja. Ali Erceg je zbog proglašavanja Tuđmana, odnosno njegova spomenika, "zločincem" osuđen na kaznu zatvora.
U ovoj zemlji osuđenim ratnim zločincima, poput Darija Kordića, javno se ljube ruke i naziva ih se "moralnim vertikalama", nekima se, poput Slobodana Praljka, organiziraju svečane komemoracije, haškim osuđenicima se ne oduzimaju činovi, predsjednica se grli s otmičarima zrakoplova, ali zatvorske kazne dobivaju oni koji prozivaju zločince.
I tako, verbalni delikt je uveden. Kult ličnosti je formaliziran.
U svoja četiri zida
U praksu je pretočena prijetnja Tomislava Karamarka da će se "o Tuđmanu i Šušku ubuduće moći slobodno misliti u svoja četiri zida". Tuđmana se smije javno obožavati, ali ne i javno prezirati. Ili kritizirati. Ili vrijeđati. Pa čak ni njegov spomenik.
Nekada se to nije smjelo raditi Titu u socijalističkoj Jugoslaviji. Danas se to ne smije raditi Tuđmanu u demokratskoj Hrvatskoj. Daleko smo dogurali.
Ova presuda Ercegu, kao i poruka javnosti da će se loše provesti onaj tko će vrijeđati lik i djelo (i spomenik) prvog hrvatskog predsjednika, nešto je sa čime bi se i sam Franjo Tuđman složio.
On je bio taj koji je kovao kult ličnosti, štitio svoju nedodirljivost po sudovima, huškao na one koji su ga kritizirali, vrijeđao one koji su mu se suprotstavljali. A sada se trpaju u zatvor oni koji ga nazivaju zločincem.
Ni blizu spomeniku
Nakon hajke na vandala koji je na Tuđmanovu spomeniku nasprejao srp i čekić, sad smo dobili zatvorsku kaznu za onoga tko je prosvjedovao protiv njegova spomenika. Erceg ne samo da nije smio vikati protiv Tuđmana, već se godinu dana ne smije približavati njegovu spomeniku.
Zašto? Da ne bi šapnuo neku pogrdnu riječ? Ili ga mrko pogledao? Ili pljunuo pred njega?
"Daruvarac se može približiti žrtvi, a ja ne smijem Tuđmanovu spomeniku", izjavio je Erceg za Media Servis.
Zar se na to svela hrvatska demokracija?
Sloboda govora?
Predsjednica Republike odlikuje ljude koji na samozvanim etičkim sudištima dijele presude i proglašavaju veleizdajnicima predsjednike i premijere, političare, novinare, javne djelatnike i intelektualce, pritom neodoljivo podsjećajući na samog Tuđmana, a pravi sudovi kažnjavaju osobu koja se usudila proglasiti zločincem predsjednika koji će ostati upisan u presudi za ratne zločine.
Jučer su tako prolazili oni koji su napadali Tita, danas oni koji napadaju Tuđmana, a sutra?
Hrvatska se navodno borila za slobodu govora, slobodu misli, slobodu izražavanja, to su vrijednosti koje se još uvijek nalaze negdje u Ustavu RH. Borila se za to da se spomeniku nekog izabranog političara može povikati da je "zločinac", bez da vas odvede policija, a sudovi bace u ćeliju.
Premijer Andrej Plenković čudio se nedavno što Hrvatska pada na listama slobode medija, nakon što je protiv novinara podignuto preko tisuću optužnica. Sada se može čuditi i što Hrvatska pada na listama demokratičnosti društava, kad sudovi kažnjavaju prosvjednike zbog verbalnog delikta.
To je njegova Hrvatska.
U kojoj bi se uskoro loše mogli provesti oni koji će napasti i premijera.