Mogli smo znati da sve ovo neće dobro završiti čim je Ivo Sanader, još kao premijer, stao na čelo borbe protiv korupcije.
Kad je podignutom šakom i gromkim glasom na Općem saboru HDZ-a 2007. godine poručivao: "Neće mirno spavati oni koji su uzimali mito!".
Tračak nade pojavio se nakon što je taj slavni borac protiv korupcije uhićen i osuđen upravo za korupciju, zajedno sa svojom bivšom strankom.
Ali sve je opet došlo na svoje posljednjim odlukama Ustavnog suda o poništenju pravomoćnih presuda protiv Sanadera, kao i ovotjednom neslužbenom najavom da će Vrhovni sud osloboditi HDZ presude za korupciju u slučaju Fimi medija.
I eto, kao da se ništa nije dogodilo. Mir, mir, nitko nije kriv.
Suđenja za korupciju na najvišoj razini trebala su označiti početak katarze, čišćenja politike i društva od te kancerogene pojave, trebala su poslati poruku da se Hrvatska zna i može boriti protiv korupcije, da je spremna i voljna, te da u toj borbi više nema povratka.
A zapravo, ispada da je ta borba bila parodija od samog početka. Pa je stoga red da parodija ostane do kraja.
Spasili se zakonom
Dovoljno je pogledati argumentaciju o mogućem poništenju presude HDZ-u. Stranka kojoj se sudilo za korupciju usvojila je pred kraj svog mandata izmjene Kaznenog zakona zahvaljujući kojima bi Vrhovni sud sada mogao odbaciti optužnicu protiv nje.
Pa tako, nakon oportunističkih istraga i medijskih optužnica Mladena Bajića, potkapacitiranih tužitelja i potkupljenih ili nekompetentnih sudaca, promašenih optužnica i opstrukcija na najvišim sudskim razinama, nakon ona dva Šeksova prsta za dvije godine zatvora pred nosom devastiranog Damira Polančeca, sada vidimo kako se politika putem zakona pobrinula za sebe.
Tako izgleda borba protiv korupcije u Hrvatskoj.
Presude Ivi Sanaderu i HDZ-u trebale su biti vrhunac te borbe, trebale su osnažiti poruku da se ide do kraja, do samog političkog vrha pod čijim je pokroviteljstvom generirana sveopća korupcija.
Trebala je to biti konačna potvrda one propagandne parole kako "nema nedodirljivih".
Nažalost, ispada kako je to bila obična tlapnja.
Ostale su parole
Što je uopće ostalo od te pompozne borbe protiv korupcije?
Ostale su političke parole u procesu priključenja EU. Ostale su Bajićeve kalkulacije, medijske optužnice, javna čerečenja političkih mrtvaca, ljudi bez stranke i političkog zaleđa. Ostale su presude Polančecu za reflektore i Čobankovićevo guljenje krumpira. Ostali su optuženici koji su se pretvarali u svjedoke pokajnike.
Ostali su veliki procesi kojima se još ne vidi kraj, a kamoli pozitivan ishod.
Ostali su stupovi ovog korumpiranog društva koje pravosudne istrage nisu ni okrznule, što im je omogućilo da se na brzinu prestroje i pozicioniraju za novu političku garnituru.
A ostala su i velika očekivanja javnosti koja to zapravo i nisu bila.
Kod hrvatskih građana postojala je glad za pravdom, ali u isto vrijeme i svijest kako te pravde u ovakvoj krivo nasađenoj državi teško više može biti.
Bandićev šmrk
Očekivalo se detaljno i sveobuhvatno ispiranje ove države od korupcije i organiziranog kriminala. Umjesto toga, dobili smo Milana Bandića kako u mahnitom pohodu na predstojeće izbore šmrkom ispire zagrebačke ulice.
S nekoliko istraga na grbači i 15 milijuna kuna jamčevine na sudu.
I neka netko kaže da to nije parodija.
Čak i ako je postojala volja, sada ispada da nije bilo načina.
Tko je jamio, i opet će
Prije tri godine, autor knjige o Sanaderovoj korupciji, Dražen Rajković, izjavio je povodom presude bivšem premijeru kako je to "poruka svim budućim političarima da je vrijeme izreke tko je jamio, jamio je iza nas, i da ta politika ne može proći nekažnjena".
"Na ovaj način završili smo s jednim bivšim razdobljem", kazao je Rajković.
A prije tjedan dana Transparency International Hrvatska naglasio je sljedeće: "Proceduralni propusti i dugotrajni sudski procesi kompromitiraju istinsku borbu protiv korupcije, narušavaju učinkovitost pravosudnog sustava i stvaraju dojam da ne postoji istinska želja da se u Hrvatskoj korupcija iskorijeni".
S obzirom da je Ivo Sanader prvi krenuo u borbu protiv korupcije, drugačiji ishod nije ni bio moguć.
Oni kojima je bivši premijer prijetio da "neće moći mirno spavati" u međuvremenu su se ipak pobrinuli za spokojan san.