Šest mjeseci istrage, 40 tisuća stranica spisa, spektakularna uhićenja pred kamerama i fotoreporterima... A onda svi uhićenici u akciji Agrokor idu kući.
"Ne pamtim ovakav brodolom Državnog odvjetništva", kazao je Anto Nobilo, odvjetnik Piruške Canjuge, osoba koja se u proteklih tridesetak godina nagledala svakakvih procesa u ovoj Hrvatskoj.
Procesa koji su dobrim dijelom neslavno propadali.
Uglavnom, Županijski sud na prvom je koraku opalio pljusku Državnom odvjetništvu koje je tražilo pritvaranje uhićenih zbog njihova utjecaja na svjedoke, a oni ne samo da nisu pritvoreni, nego im nije izrečena čak ni mjera opreza, odnosno zabrane kontaktiranja sa svjedocima.
Ništa nas ne može iznenaditi
I ako Nobilo ne pamti ovakav "brodolom", domaćoj javnosti - ciničnoj, oguglaloj i zasićenoj velikim očekivanjima i još većim razočaranjima - ovakva odluka uopće nije došla kao veliko iznenađenje.
Niti zbog odluke suda, niti zbog poraza odvjetništva.
Ništa nas više u ovoj Hrvatskoj ne može iznenaditi. Kao što nas ne može više šokirati ni kalkulacija koju je iznio Novi list kako je odluka Županijskog suda da se puste svi i odredi istražni pritvor samo za Ivicu Todorića, dio šireg dogovora da se tereti samo čelnik Agrokora i nitko od njegove obitelji i suradnika.
Što god se dogodilo u ovom procesu oko Agrokora, malo tko će povjerovati u sposobnost da se odradi proces do kraja, u poštenje pravosuđa, u neovisnost politike o cijelom procesu... Sve opcije su otvorene i na sve smo spremni.
Letvica rezignacije
Jer, nagledali smo se proteklih godina svakakvih vratolomija koje su nam podigle letvicu rezignacije.
Recimo, ako se Milan Bandić i Zdravko Mamić mogu braniti sa slobode i čak uredno obnašati javne funkcije, pritom čak utjecati na svjedoke koji onda mijenjaju iskaze ili čak prijavljuju pritiske, zašto to ne bi mogli Todorićevi pijuni? Što su mogli sakriti, sakrili su.
Djela ionako ne mogu ponoviti, za razliku od Bandića.
Ako je HDZ mogao izglasati ustavne suce koji su derogirali ustavnu odredbu o nezastarijevanju ratnog profiterstva i srušili presude Ivi Sanaderu, kakva očekivanja trebamo imati od hapšenja Ivice Todorića? Osim kratkotrajne satisfakcije i fiksa zluradosti.
I tko više uopće misli da se problem Agrokora može počistiti hapšenjem činovnika zbog lažiranja bilanci, umjesto čišćenjem politike, institucija, agencija, sustava koji je taj Agrokor podigao i hranio?
Doista će ispasti da ćemo žrtvovati Todorića kako bismo spasili sustav.
Tko je sposoban?
Nobilo smatra da je DORH doživio brodolom i time otvara pitanje je li odvjetništvo uopće sposobno nositi se s tolikim predmetom. Jesu li to sposobni sudovi? Je li za to sposobno hrvatsko društvo?
Zaboga, na vlasti je stranka kojoj se još uvijek sudi zbog korupcije i crnih fondova. I takva stranka onda vodi akciju protiv koncerna kojeg je sama podigla. I spašava ekonomiju koju je sama devastirala.
Ivica Todorić bio je jedan od HDZ-ovih stupova društva. Kao Miroslav Kutle prije njega, kao Ivo Sanader, kao neki generali, poduzetnici, pripadnici elite. Ako se ti stupovi sada ruše, što uopće od društva ostaje?
Nema sumnje, Državno odvjetništvo doživjelo je veći brodolom, a javnost snažniji šok, oslobađajućom presudom Tomislavu Horvatinčiću, čovjeku koji je ubio dvoje turista i išetao sa suda kao slobodan čovjek. Bio je to puno jasniji slučaj od Agrokora.
U javnosti je u vezi pravosuđa, sudova i političkih obračuna s kriminalom i korupcijom nastalo gađenje koje jača nepovjerenje i rađa rezignaciju.
Nakon svega ovoga što nam se dogodilo i još uvijek se događa, ništa nas više ne može šokirati.