Mrzi nadimak “đilkoš”, koji mu je prišio Ćiro Blažević. Često se, onako izbliza, znalo učiniti da mrzi i sve što ima veze s medijima, novinarima... Mrzi i nepravdu, ali najviše od svega Mario Mandžukić, uvjeren sam, mrzi podcjenjivanje. A Pep Guardiola ga je, došavši u Bayern, podcijenio.

U takvim situacijama Mario ima svoju vrstu odgovora. Kad osjeti da ga podcjenjuju novinari, onda na molbu da u mikrofone izgovori nekoliko rečenica gotovo revolveraški mirnim izrazom lica odgovori: “Ne mogu pričati, boli me noga”. Kad ga podcijeni trener, metode su malo drukčije. Golovi, golovi i samo golovi. Dobro, možda i poneki prijeki pogled. Naravno, u trenucima dok slavi golove...

Došavši u Bayern, Pep Guardiola pokušao je izmisliti toplu vodu. Zamisao je bila - Bayern bez Mandžukića. Ili s Mandžukićem na klupi, čak i tribini. Točnije, Bayern bez pravog napadača. No nije mu trebalo puno da shvati kako ponekad i naizgled revolucionarna ideja može biti budalaština.

Imati Mandžukića u momčadi, a odabrati igrati bez njega, može samo budala. Pep Guardiola, naravno, nije budala. I zato sam od prvog trenutka kad su se pojavile priče o Bayernu bez Mandže bio siguran da je to nemoguće. I siguran sam, nisam jedini. Jer ovaj Mandžo, daleko ozbiljniji, jači, bolji i profesionalniji nego u svojoj “haenelovskoj eri”, predobar je za bilo koju klupu ovog svijeta. Još samo da ga prestane boljeti noga...