Što je zajedničko estradnim zvijezdama, poduzetnicima, sportašima, odvjetnicima? Žive na visokoj nozi, voze automobile vrijednosti koju mnogi ne zarade za čitav životni vijek, duguju desetine milijuna kuna poreza i to im se tolerira.

A što je zajedničko svim 'običnim' građanima ove države? Rade, preživljavaju, pokušavaju biti pošteni i prvi su na udaru kad nekoga treba cijediti naplatom dugova i ovrhama. Jer upravo na 'običnima' parazitira čitav državni mehanizam, njih je najlakše nagaziti, crkavica koju zarađuju transparentno se prikazuje, nema skrivene imovine, basnoslovne zarade na crno ili kumova i rođaka koji će jednim telefonskim pozivom stopirati proces prisilne naplate.

Jer dok vi pokušavate, primjerice, cjelodnevnim mukotrpnim radom u malom privatnom obrtu stvoriti kakvu-takvu egzistenciju za svoju obitelj, država će pohlepno sisati sve plodove vašeg rada, a najmanju pogrešku u koracima kaznit će promptno i rigorozno.

Za to vrijeme onaj koji duguje stotine tisuća kuna poreza razbijat će preskupe aute k’o tanjure u grčkom restoranu, odvjetnik čiji se dugovi također mjere u stotinama tisuća kuna vaš će dug ovrhom pretvoriti u deset puta veći, a poduzetnik koji duguje milijune i dalje neće svojim radnicima uplaćivati doprinose dugoročno uništavajući njihove živote i ono što ih čeka u budućnosti.

I dok grcate u tom nekom međuprostoru boreći se za zrak i pretražujući informacije o životu u Njemačkoj i Irskoj, sin prvog hrvatskog predsjednika javno će zaplakati nad svojim financijskim dubiozama naričući iz svoje goleme obiteljske vile kako bi ga od poreznog dugovanja spasio samo dobitak na lotu. I nas bi.

Ali kad nas država prožvače i ispljune, ne ostane nam dovoljno ni da uplatimo loto listić.