"Ja se ne natječem za predsjednika nogometnog saveza, niti ću se ikada natjecati", poručio je Zoran Milanović sinoć na Facebooku.
To isto rekao je i za predsjednika Republike, pa evo, sada ga gledamo u predsjedničkoj kampanji kako se koprca u kaljuži koju je sam izrovao.
Vidio je da je Kolinda Grabar Kitarović nedavno "usrala motku" svojim komentarima o nogometu, o NK Rijeci kao "rezervnom klubu Crvene zvezde i Partizana" zbog čega je navodno navijala za Hajduk i Dinamo, pa je stoga i on učinio dodatni napor.
Onako kako samo on zna.
Pa je priznao da je navijao za Hajduk. Pa je dodao da je Hajduk bio Titov klub, valjda kako bi napakostio Kolindi. Pa je pojasnio da nije navijao za Hajduk zbog Tita. Pa je podsjetio kako je Hajduk imao petokraku "na koju si se mogao nabosti". Pa je zaključio kako je ta petokraka "ružno izgledala".
Da bi na Facebooku poručio da je on "uvijek bio protiv politizacije i prikrivene militarizacije sportskih društava". Ali očito ne i protiv politizacije nogometa kao teme u predsjedničkoj kampanji.
Uglavnom, Milanović je kopao rupu Kolindi, a onda sam u nju upao.
Padne žrtvom svoje teme
I to je bio Milanović na kakvog smo navikli: kad se primi jedne teme, nema nikakve sumnje da će nekako postati njezinom žrtvom.
Ako je Kolinda upucala sebe u nogu, Zoki će se brže-bolje izrešetati rafalima.
Uspjet će se zamjeriti dinamovcima. Uspjet će se zamjeriti ljevičarima i hajdukovcima. Zamjeriti će se navijačima drugih klubova. A zatim će i sam politizirati nogomet u kampanji...
Ukratko, bilo je lijepo opet vidjeti bivšeg premijera u formi.
Prepoznavao zvezdaše
Zoranu Milanoviću mora se priznati da je u svojoj političkoj karijeri bježao od hrvatskog nogometa. Osim kad je 2007. godine na SDP-ovu blogu spomenuo da je "prepoznavao Srbe po tome što su navijali za Crvenu zvezdu ili Partizan". Nije bio poput Ive Josipovića, rejting-efendije, koji je u svojoj prvoj kampanji rekao da navija "za Hajduk, ali i za Dinamo".
I dok tvrdi kako je protiv politizacije nogometa, svejedno se otvoreno divio Franji Tuđmanu koji je od reprezentacije napravio HDZ-ov kult, a od Dinama svoju privatnu prćiju.
Danas je Milanoviću, međutim, nogomet odjednom postao tema o kojoj danima govori, što dodatno ide u prilog ispraznosti predsjedničke kampanje, ali i predsjedničke funkcije.
Kolinda Grabar Kitarović je znala što hoće s izjavom o NK Rijeci: potpiriti nacionalističku žeravicu i šovinističke strasti svojih birača, pa i pod cijenu toga da se zamjeri Rijeci u kojoj, kako reče njezina majka, "ionako malo njih glasa za nju", jer je ona "neću reći čija".
Prepisao Kolindu
Ali zašto se Milanović upleo u nogomet? Želio je napakostiti Kolindi, ali je napakostio samome sebi. Želio se prikazati kao istinski navijač i ljubitelj nogometa, samo da bi na koncu otkrio da je o Hajduku razmišljao kroz Tita i petokraku.
Da bi na koncu sve to pokušao pokriti porukom koja kao da je ispala iz Kolindina šalabahtera: "Svi hrvatski klubovi su hrvatski klubovi, to su naši klubovi".
Ova kvazi-polemika iznova demonstrira ispraznost, nemaštovitost i neduhovitost glavnih kandidata za predsjednika, ali i ispraznost i plitkoću predsjedničke kampanje koja se doslovno svodi na navijačko prepucavanje.
Napiknuo se na petokraku
Zašto bi glasače trebalo biti briga za koga netko navija? Zar bi po navijačkim preferencijama trebali donijeti odluku treba li ta osoba preuzeti državu? Ako navija za moj klub, onda može voditi državu?
A kad se već upuštaju u dubokoumne polemike o nogometu, mogu li pritom zaobići prebrojavanje Srba ili "napikavanje" na petokraku i na Tita?
Možda su Škoro i Kolakušić u pravu, možda je doista vrijeme da se predsjednicima povećaju ustavne ovlasti pa se kandidati u kampanji bave konkretnijim i važnijim temama. A kad zasjednu na Pantovčak da preuzmu brigu o reprezentaciji i omiljenom klubu.
Milanović je nedavno obećao da se nikada neće kandidirati za predsjednika Republike. Samo kako bi u kampanji za predsjednika države zvučao kao da se bori za čelno mjesto nogometnog saveza.
Ako Kolinda može loše, Zoki može još gore.