Uh, jesam trener, u pi... materinu! Nisam ja Dinamo pobijedio 1-0, pobijedio sam ga 2-0. Gledao sam snimku i Štrokov gol bio je regularan, to nije bilo zaleđe. Žalit ćemo se na suca, uporno je navlačio za Dinamo.

Čovjek je produljio utakmicu pet minuta, prestrogo je isključio Nadarevića... A ipak smo ih pobijedili! I to je tragedija naše nogometne anomalije i Dinama. Zato u Europi dobiju po “piksi”, jer nemaju takvo suđenje.

Cijeli tjedan pripremali smo se za Dinamo i igrače sam stalno uvjeravao da možemo pobijediti. Znam da sam time riskirao jer kao trener uvijek moraš imati ugled kod igrača, ali u to sam zaista vjerovao.

Nije krenulo onako kako sam priželjkivao, stisnuli su nas, ali nisu to konkretizirali. A mi smo, kad bismo izašli u napad, uvijek bili opasni. Zato sam znao da ćemo sigurno zabiti gol.

Čestitaju mi sa svih strana, zovu iz Kine, Irana, BiH... Zvao me i Marko Mlinarić, iako to možda ne bih trebao reći jer bi ga Mamić mogao najuriti kad to čuje. Nije mi čestitao gradonačelnik Bandić, a nije ni Mamić. Pa kako će kad s njim ne razgovaram?! No zvao je mog predsjednika Medića i rekao mu: “Ako smo već morali izgubiti, drago mi je da smo izgubili od vas”. Rekao sam nakon utakmice da Mamiću nije žao što smo pobijedili, ali ja mislim da ipak jest. Znam ga dobro, siguran sam da nije oka sklopio zbog naše pobjede.

Svaka čast i Abdurahimiju. Čujem da njegovi imaju dobre ćevape u Utrini. Zbog ovoga gola sad ih moram otići probati.

Pitaju me i za premije igračima, a ja nemam pojma. Predsjednik mi ništa nije govorio. I inače, kad je riječ o lovi, taj se samo smije.

Vidim da je Čačić preživio i ovo, ali to me ni ne čudi. Pa izgubio je od najboljeg trenera na svijetu! Ma što o tome mislio onaj šupak Jozak! Kaže da nisam trener već 15 godina, a ja sam u tih 15 godina vodio četiri reprezentacije, bio prvak s Dinamom i spasio Mes Kerman. A to je bilo teže nego spasiti Zagreb!