Zaboravimo sada crveni alarm zbog snijega, oluje i orkanske bure.
Treba izdati novo upozorenje za nepogodu koja sve jače prijeti Hrvatskoj: Zoran Milanović se spušta među ljude.
I to doslovno.
Ovoga vikenda poveo je obitelj i najdražeg ministra Hajdaša Dončića na skijalište Čelimbaša u Gorskom kotaru, gdje je - kako navode medijska izvješća - "bio pristupačan i otvoren prema građanima", "sve pauze iskoristio za razgovor sa skijašima i građanima Mrkoplja" i čak je pozirao za selfije. S običnim ljudima, koliko god to zvučalo nevjerojatno.
Ovom prilikom nije im trebao govoriti "znate li vi tko sam ja". Bilo mu je drago da znaju.
Ali to nije bilo sve. Ukazao se i na obljetnici Seljačke bune u Donjoj Stubici. Tamo se također grlio s ljudima, jeo kobase, pozirao za selfije, rukovao se, pa čak i trudio smiješiti.
Čuvaj se selfieja
A uprizorenje bitke Matije Gupca za socijalnu pravdu i jednakost, slobodu i pravicu, a protiv zlih feudalaca i porobljivača, dobro mu je poslužilo za promociju njegovih predizbornih poteza o oprostu dugova, ukidanju valutne klauzule, zamrzavanja tečaja, smanjenja poreza.
Uglavnom, premijerovo spuštanje među ljude, prvo nakon više godina skijanja u inozemstvu, ručavanja u skupim restoranima i obraćanja isključivo preko kamera u Banskim dvorima, moglo bi u godini parlamentarnih izbora doista poprimiti razmjere prave elementarne nepogode.
Koja zaslužuje javno upozorenje hrvatskim građanima: budite oprezni kad izlazite iz svojih kuća, jer nikada ne znate kad će vas iza ćoška zaskočiti premijer spreman za selfie.
Recimo, u ruskom dućanu u centru Zagreba.
Dva milijuna razloga
Uglavnom, ono što nisu mogli učiniti svi hrvatski piarovci, novinari, politolozi, stranački kolege, šoferi, blagajnice i kumice, postigao je savjetnik američke tvrtke podmazan s dva milijuna SDP-ovih kuna.
U samo nekoliko dana uspio je nagovoriti Milanovića da se spusti među ljude, da bude pristojan i pristupačan, da se smiješi i slika s građanima, pa čak i da mu proradi nostalgija za skijanjem u Gorskom kotaru, umjesto negdje u Austriji.
Milanovićeva novoprobuđena socijalna politika dobila je tako i svoje ljudsko lice.
Premijer je svoj mandat započeo ugodnim koktelom u ljetnikovcu Emila Tedeschija, ograđen zidovima i sigurnosnim kamerama, a za drugi mandat bori se gužvanjem na skijalištu u Mrkoplju.
Čitav mandat građanima je slao poruke s monitora Vlade ili preko televizijskih intervjua, a sada ga završava u zagrljaju s tim istim građanima.
Tri godine se svađao, vrijeđao, ponižavao, prijetio, a u četvrtu godinu ušao je nasmiješen, vedar, pristupačan i pristojan. Pravo je čudo što dva milijuna kuna i jedan savjetnik američke tvrtke mogu učiniti na ličnost predsjednika Vlade.
I naravno, parlamentarni izbori.
Zato ne treba samo upozoravati na elementarnu nepogodu. Treba upozoriti i na elementarno političko ponašanje.