Da ima barem malo kose, Gordan Maras bio bi prava Gorgona: na koga on baci pogled, loše mu se piše.
Na izborima u zagrebačkom SDP-u bacao je urokljive poglede prema Davoru Bernardiću, doduše neuspješno, ali bilo je to tek zagrijavanje.
Zatim je bacio urokljiv pogled na stranačku neposlušnicu Aleksandru Kolarić i bez srama se zauzeo za njezino promptno izbacivanje iz stranke.
Onda je prije par mjeseci bacio oko na Hrvatsku gospodarsku komoru, na njezino netransparentno trošenje i sumnjivo poslovanje, nakon čega je odmah uletjela policija i odvela Nadana Vidoševića i njegova polarnog medu.
A evo, prije koji dan, ministar Maras usmjerio je svoj ubitačni pogled prema Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj i nije trebalo dugo da policija uleti u banku i krene češljati po papirima.
Ovoga puta na meti je bio Branko Šegon, a zapravo njegov sponzor Slavko Linić.
Maras postao slavan
Tako je Maras na političkoj sceni postao slavan, ne po svom ministarskom mandatu i postignućima iz svog sektora, nego po obračunu s bahatim dužnosnicima, kriminalcima, korumpiranim pojedincima, neposlušnicima, ali prije svega s protivnicima - svojim i onim svog šefa Milanovića.
Postao je dežurni krvnik. Čovjek za specijalne zadatke. A sve sa željom da se etablira kao "moralna vertikala SDP-a".
Za Milanovićev račun rušio je Bernardića na unutarstranačkim izborima, a potom opet za njegov račun pokrenuo postupak izbacivanja Kolarić iz stranke.
Međutim, ono što je još važnije, upravo na Marasovu primjeru može se promatrati kako to izgleda kad se iz privatnih, krajnje sebičnih pobuda, radi u korist općeg dobra.
Osobni animozitet
Recimo, Marasov osobni animozitet prema Nadanu Vidoševiću išao je toliko daleko da se bunio što mora sjediti pored njega na nekom protokolu, da bi kasnije najviše likovao kad je taj isti Nadan s kojim se Maras javno obračunavao, završio iza rešetaka, raskrinkan, ponižen, osramoćen.
Iz tog okršaja Maras je izašao barem tri pedlja veći.
Sada, pak, Maras stoji na čelu hajke protiv HBOR-a: s jedne strane, kao moralna vertikala u borbi za pošteno i transparentno poslovanje države u SDP-ovu mandatu, a s druge, kao Milanovićev dželat u postupku giljotiniranja Slavka Linića. Odnosno, razbijanja njegove mreže prijatelja i klijenata.
U oba ova slučaja može se reći da Maras vodi pravednu bitku. Ali motivi su mu primarno sebični. Upravo na ovim slučajevima ministar obrta gradi političku poziciju: ne samo u ovoj Vladi, nego i za dvije godine u stranci.
Ali ne kao ministar obrta, nego kao isljednik.
SDP-ov Savonarola
Ako bismo htjeli biti zločesti, mogli bismo zaključiti da Maras u nekim trenucima podsjeća na SDP-ova Savonarolu: gorljivog propovjednika u borbi protiv sladostrašća i moralne izopačenosti (Nadan), protiv korupcije i pogodovanja (Linić), protiv stranačkih nevjernika (Bernardić), protiv nepodobnih kritičara (Kolarić).
Fali mu samo gorući križ.
Njegove poteze javnost će uglavnom pozdravljati, njegovu gorljivost Milanović obilato koristiti, mediji će mu stajati na raspolaganju, a on će nekad javno, a nekad kao "niski izvor iz Vlade", sve češće upirati svoj ubitačni pogled prema budućim žrtvama.
Primjerice, prema Branku Grčiću, protiv kojeg se nedavno u novinama bliskim Vladi u kratkom roku pojavilo nekoliko nepotpisanih komentara o nesposobnosti ministra za investicije.
Nije baš teško zamisliti koji bi se ministar želio naći u njegovoj fotelji.
Ili u Linićevoj fotelji, u realnom životu za Marasa toliko nedostižnoj.
Čuvaj se Marasova pogleda
Pritom su mnogi skloni podcjenjivati Marasa. Tvrditi kako je njegova politička ambicija obrnuto proporcionalna političkim kapacitetima. Kao i da je njegovo zaklinjanje u politički moral u suprotnosti s načinom na koji se probija kroz stranačke koridore moći.
Pritom onaj koji se sada služi njegovim uslugama može biti siguran da će se te "usluge" jednoga dana okrenuti protiv njega. Čim dođe vrijeme.
"Moramo biti lavovi, ali i lisice", poručio je nedavno Zoran Milanović svojim stranačkim kolegama. Maras je to doslovno shvatio: hrabro kao lav uhvatio se u koštac s mangupima u svojim i tuđim redovima, a lukavo kao lisica čeka da dođe i njegovih pet minuta.
Pa da svoj urokljivi pogled digne još koju stepenicu više.