Moram priznati da nisam nikad bio veliki fan Spider-Man-a. Odrastao sam na sasvim drugim stripovima, u godinama kada sam bio najpodložniji utjecajima, kada sam konzumirao stvari koje su me praktički oblikovale u osobu kakva sam danas, ja sam gutao Alana Forda i Nathana Nevera. Super-heroji su uvijek bili prisutni, povremeno bih bacao oko na njih, ali jednostavno se nisam uspio zaraziti njima putem stripa.

Kad su došli filmovi u priču, stvari su se bitno izmijenile. U X-Menima sam zaista uživao, otprilike u isto vrijeme su se pojavili i Raimijevi Spider-Man filmovi, bili su mi ok, ali samo ok. Činilo mi se da moja okolina puno više uživa u avanturama Petera Parkera od mene. Nakon toga je super-hero žanr eksplodirao s Iron-manom, Hulkom, Thorom i ostalima, a Spider-man je doživio reboot s Andrewom Garfieldom. Po mnogima najslabija ekranizacija u posljednjih 20-ak godina ipak je doživjela i nastavak. Ipak, za treći reboot se ipak pobrinuo Marvel Studios, doduše u suradnji sa Sonyjem. Spider-Man: Homecoming je pogodio sve točke koje Marvel svojim filmovima inače pogađa i možemo reći da su time uspjeli vratiti popularnog super-heroja na prave staze.

Sony je u međuvremenu počeo graditi svoj odvojeni filmski serijal Venomom, koji je, iako odlično prihvaćen od strane publike, kod kritike prošao vrlo slabo. A sada se love nečeg sasvim drugačijeg, a opet poznatog. Opet nam stiže novi Spider-Man, četvrti u posljednjih 18 godina, ali ovaj put to nije Peter Parker, i ovaj put to nije igrani film. Kako im je uspio? Pogledajte u osvrtu.

'Osvrtnika' svakako zapratite i na YouTubeu, Facebooku i Instagramu.