Vrijeme je za stanovitu verziju proljetnog lockdowna ili barem zabrane kretanja. Sve uz održavanje iste razine gospodarskih aktivnosti. Tzv. Čačićev model. Usprkos premijeru koji se drži kao da nije siguran, taj se neugodan trenutak približava.

Teško ćemo ga izbjeći jer postoji dio populacije u Hrvatskoj koji je rezistentan na bilo kakva objašnjenja oko potrebe održavanja distance, korištenja maski i malo jače osobne higijene. Ljudima se to ne da. Bolje se baviti drugim stvarima. A državi se to ne da sankcionirati pa ćemo se vaditi zatvaranjem. Procjene upućenih stručnjaka, koji to ni za živu glavu neće reći službeno i javno, upućuju na to da sad detektiramo manje od 30 posto zaraženih u općoj populaciji. Ako je utemeljen taj podatak, a nema se razloga vjerovati drugačije, doista treba hitno spašavati ono što je ostalo od uređenog bolničkog sustava u Hrvatskoj.

I pomilovati ljude koji bi završili na respiratorima, uglavnom na cesti s koje nema povratka. Nijemci i Francuzi ne žele više čekati. Idu u zatvaranje jer znaju da nema načina da se spase pošasti bez drastičnih mjera. Mi se držimo pametnijima od njih.

Financijaš Zdravko Marić kaže da je pad BDP-a nešto manji od očekivanog. Osam posto. Ali i da je očekivana razina oporavka u 2021. godini manja od onoga što je bilo nagoviješteno ranije. Dok realni sektor, naravno, već mjesecima liže svoje COVID rane, predstavnici sindikata državnih i javnih službi mrtvi hladni traže isplatu božićnice i povećanje osnovice od četiri posto. Argumentiraju da im je u svibnju Vlada rekla da će biti sve ok. Da, da.

Povišica i ostalo sigurno idu, tvrdili su dok su im oči bile uprte u srpanj i parlamentarne izbore. Kažem, ova država je još i u solidnom stanju kako je se vodi.