“Neću politiku u svoju butigu”. Ponavljao je to neprestano brico Meštar u kultnoj seriji Velo misto, znajući dobro koje zlo politika može donijeti kada se uvuče tamo gdje joj nije mjesto. Pa iako je riječ o seriji, trebali smo se, danas to dobro znamo, pridržavati ove rečenice kao neke svete mantre. Da smo to činili, možda sada ne bismo svjedočili društvenoj katastrofi neviđenih razmjera i situaciji da politiku imamo u svakoj pori postojanja, a ponajviše tamo gdje ne bi smjela ni pokucati na vrata – u javnim institucijama, gdje bi trebala dominirati stručnost na dobrobit svih nas.

U zdravstvenoj ustanovi, naravno, ne možete raditi ako niste medicinske struke. Ali zato na čelo te ustanove možete doći ako ste medicinar i ako ste bliski političkoj opciji koja i tamo želi vladati. Svi znamo koliko je pogubno kada jednom bolnicom drma politika, jer njezin se mulj vertikalno spušta s vrha u svaku žilicu tog kompleksnog sustava. Pritom ponajviše stradava stručnost koja, tragično, gubi bitku pred politikom, jer mnogi, bez obzira na svoja znanja i kompetencije, postaju politički nepoželjni.

Posljedično, stradavamo i mi. Pacijenti. Pa je utoliko zanimljiviji i pozitivniji primjer zagrebačke Klinike za tumore koja od prije nekoliko dana u svojim stručnim redovima ima prof.dr. Leonarda Patrlja, vrhunskog abdominalnog kirurga koji podržava HDZ.

U Klinici za tumore je odnedavno i kirurg prof. dr. Mate Majerović, također blizak toj stranci, a prije njega došao je i dr. Hrvoje Tomasović, liječnik političar desničarskih stavova. Pritom je ravnatelj Klinike za tumore, prof. dr. Danko Velimir Vrdoljak, ljevičar i SDP-ov savjetnik za zdravstvo. Pa tako svi ovi ljudi, iako imaju različite političke i svjetonazorske stavove, u kontekstu medicinske stručnosti funkcioniraju kao cjelina. I to je jedini ispravan način.

Ostaviti politiku na ulaznom pragu, a koalirati pameću, znanjima, vještinama i vizijom. Na kraju krajeva, to ne samo da se može, nego se i mora.