"Ovo je demokracija, ovo je HDZ, ovo je njihova politika slobode govora i demokracije, to su njihove metode!".
Nažalost, nije demokracija samo ono o čemu je urlao Ivan Pernar dok ga je saborska straža prošlog petka, zajedno s njegovim kolegama iz Živog zida, deložirala iz Sabornice po nalogu predsjedavajućeg Hrvatskog sabora Željka Reinera.
Bila je to tek najslikovitija manifestacija demokracije o kojoj je Pernar vrištao, dok mu se Stevo "Krvave gaće" Culej unosio u lice i proklinjao one koji su ga poslali u Sabor.
To Hrvatska još nije doživjela, ali zaslužila je to vidjeti.
Međutim, iza toga i ispod svega kriju se suptilni i manje suptilni pokazatelji o stanju demokracije u mandatu ove vlasti, od Pantovčaka do Markova trga.
Recimo, kad smo već kod Živog zida, u takvo shvaćanje demokracije spada i uvrijeđena primjedba premijera Andreja Plenkovića zastupniku Branimiru Bunjcu kako se "usudi pitati" čiji je on projekt.
Kao da premijer ne odgovara zastupnicima koji su ga birali.
Ignoriranje državnih tijela
No to je najmanji problem. Puno je veći problem to što premijer uporno odbacuje odluke državnih tijela i povjerenstava.
Odbacio je odluku Odbora za etiku u znanosti u vezi plagijata ministra Pave Barišića, kao što je unaprijed donio vlastitu presudu o Martini Dalić, prije pravorijeka Povjerenstva za spriječavanje sukoba interesa, poslavši čak Gordana Jandrokovića da javno zaprijeti promjenom načina rada tog tijela.
Neće se dobro provesti oni koji propituju Plenkovićeve ministre.
U ovakvo viđenje demokracije uklopila se i predsjednica države sa svojim optužbama protiv medija za mobing, optužbama protiv kritičara da im "hrvatska država ništa ne predstavlja", prozivanjem "emisara koji šire defetizam", pa i nimalo suptilnim porukama da se "slobodno mogu iseliti oni koji smatraju da im u Hrvatskoj nije dovoljno dobro".
Neke se, dakle, iznosi iz sabornice, druge se javno šalje preko granice.
U takvu demokraciju sigurno spada i napad Vlahe Orepića na instituciju Ustavnog suda, kao i sam kadrovski odabir članova Ustavnog suda iz redova HDZ-a. Spada i netransparentan rad Vlade, kao i misteriozno putovanje predsjednice države u vezi putovanja u SAD.
Pernar plaća piće
Možda se Pernara spektakularno iznosi iz sabornice - za što bi im zastupnik Živog zida trebao makar platiti piće u kantini - ali mnogo pogubniji je odnos ove vlasti, navodno tako diplomatske, umjerene, proeuropske, umivene i kulturne, prema medijima, kritičarima, protivnicima i suparnicima.
Premijer Plenković u nekoliko je navrata pokazao da ne može otrpjeti napad i kritiku, pa čak ni tako jeftinu provokaciju kao što je bila ona Branimira Bunjca s pitanjem "čiji je on projekt".
Kao što iskazuje prezir prema zastupnicima, tako pokušava nametnuti svoj pravorijek oko stvari i tema koje ne samo da nisu u njegovoj nadležnosti, nego on u njima nije nikakav autoritet.
Ali u premijerovu taštinu se ne dira.
Država, to je Kolinda
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović svojim napadom na novinare, medije, kritičare, manjine, na one koji je "mobingiraju", one koji je "onemogućavaju u obavljanju posla", one koji su "defetisti" i ne vole državu, kao i s ignoriranjem javnosti u vezi putovanja u Ameriku, iskazuje već toliko puta primjećenu tendenciju da podredi državu sebi i svojim interesima.
Kao da na tu dužnost nije izabrana, nego nekom višom, po mogućnosti božanskom silom instalirana.
To je mnogo maligniji odnos prema demokraciji, od pukog deložiranja zastupnika koji nisu prestali gristi jabuku i dobacivati iz klupe.
Plenković nastupa s aurom nedodirljivosti koja je jednako odraz njegove narcisoidnosti koliko i mesijanskog pristupa dužnosti na koju je stupio nakon tragikomičnog eksperimenta s Karamarkom i Oreškovićem.
Takav pristup vrlo lako metastazira u autokraciju.
Prezir prema demokraciji
Bez obzira na sve lijepe riječi, učene fraze, umivenost i staloženost, ova vlast otkriva da pati od istih simptoma kao i prethodne HDZ-ove vlade: nekompetenciju pokrivaju nezamjenjivošću, kritiku zatiru domoljubljem, javnost doživljavaju kao publiku, a medije kao poslugu.
I ponekad će to eskalirati u fizički obračun sa neposlušnim zastupnicima, kao s Pernarom i Sinčićem, ali iza toga i ispod svega krije se bazični prezir prema demokraciji.
Ne nužno demokraciji za koju Stevo Culej kaže da je "nos'o krvave gaće po Velebitu", a o kojoj je Pernar vrištao dok su ga nosili za ruke i noge, već prezir prema demokraciji koja podnosi kritiku, poštuje institucije, odgovara javnosti, ne deložira zastupnike, ne tjera nezadovoljnike, ne optužuje kritičare i ne disciplinira medije.
Barem se od Plenkovića i Kitarović kao karijernih diplomata očekivalo da to shvate.
Ali vlast je očito postala jača od njih.