Lijepo je bilo gledati kako Hajduk pokušava pritisnuti Talijane. Nadao sam se da će Hajduk bar povesti, da će naši bar zabiti gol, ali na kraju je ostala samo gorka istina. Samo Mamićev prelazak u Hajduk hrvatski ligaški nogomet može učiniti zanimljivim.

Uz puno sreće Dinamo je prošao Ludogorec, a bitno manje sreće bit će potrebno da izbaci Šerif. Kako “plavi” igraju, bolja je oklada da će se Lige prvaka domoći srećom nego znanjem. I makar izgubio sve utakmice, bolje da Dinamo igra LP nego “drugu ligu”. Tri dana ćemo mi ljubitelji nogometa biti građani svijeta. A koliko je važno, koliko je lijepo osjećati se građanima svijeta, vidjelo se nakon završetka utakmice Hajduk - Inter. 

Kao da je Hajduk osvojio Ligu prvaka, publika nikako da ode sa stadiona. Produžava užitak do krajnjih granica jer tko zna kad će opet imati priliku… Što se domaće lige tiče, tuga je to. Da bi bio zanimljiv od jeseni do ljeta, hrvatski ligaški nogomet ispucao je sve karte. Ćiro je u tom smislu potrošen. Otkad je otišao u Hajduk, nema više kamo. Dosadno. I Kranjčar je bio u Hajduku, tako da ni igrački transfer ne bi zaludio neutralne. Jedini način da HNL zanima mase je da Mamić prijeđe u Hajduk. Ružno zvuči teza da bi Hrvatska, prijeđe li Zdravko Mamić u Hajduk, konačno dobila pravi klub. Ma, je da je to karikirano rečeno. Ali u Canjugino doba navijači su se nakon poraza tješili time da je bar Tuđmanu upropašten dan, a sad si poslije neuspjeha dušu olakšavaju Mamićevim mukama. 

Što će reći, dok je Maminjo tamo, neće to biti pravi klub. Bila to njegova volja, bila bježanija, navijam da ode u Hajduk. Doista, lakše će Hajduk srediti poslovanje i osvojiti naslov nego što će Dinamo s Mamićem osvojiti poštovanje većine navijača. Pa neka ide u Hajduk, nije lošiji od Keruma!