Evo kako je ministar financija Slavko Linić komentirao presudu zagrebačkog Trgovačkog suda protiv osam hrvatskih banaka:
"Ovo je sad problem banaka, neka ga same riješe".
Baš kao što su hrvatski potrošači sami morali riješiti problem s bankama, s valutnom klauzulom i kamatnim stopama.
A gdje su za to vrijeme bile institucije?
Gdje je bila Hrvatska narodna banka kad su banke godinama nametale potrošačima proizvoljne kamatne stope i obmanjivale ih u vezi valutne klauzule, koju su mnogi stručnjaci nazivali čak i protuustavnom?
Gdje je bila država koja je trebala zaštititi građane od samovolje banaka, a ne da se ti isti građani moraju sami organizirati u udruge, angažirati odvjetnike i kretati u neizvjesne sudske bitke za zaštitu svojih prava?
Zašto plaćamo porez?
Kad država već od svojih građana muze toliko poreza, mogla je barem jedan dio preusmjeriti u zaštitu tih istih građana. Jasno, ako išta ostane od ministarskih plaća.
Zato je ova Linićeva izjava imala tako prepoznatljiv darvinistički prizvuk.
U ovoj državi svatko je prepušten sam sebi, svatko se bori za vlastiti opstanak, u toj bespoštednoj borbi preživljavaju samo najjači, dok se oni mali - poput običnih građana - moraju okupljati u što veće skupine kako bi se zaštitili od samovolje bogatih i moćnih.
Duhanska industrija
Po političkom značaju, današnja presuda bankama - koja možda (ili vjerojatno) neće preživjeti žalbu i drugostupanjsku presude - može se usporediti s američkom presudom duhanskoj industriji. Tolika je moć tih banaka u hrvatskom društvu, toliko su banke tu moć zlorabile u odnosu s potrošačima koje su dovodile u zabludu i od njih dobro živjele.
S jednom bitnom razlikom: u SAD su pobjedu protiv duhanske industrije izborile institucije, savezne države i pravosuđe. Ovdje su pobijedili sami hrvatski građani.
Erin Brokovich
Što se, pak, donekle može usporediti sa slavnim primjerom Erin Brokovich i njezine odvjetničke tvrtke koja je u ime građana izborila odštetu od energetske kompanije. U tom slučaju, institucije nisu učinile ništa. Građani su sami pobijedili.
Koliko god potrajala, ovo je ipak povijesna pobjeda, i to iz više razloga. Prvo, zato što je izborena protiv dosad nedodirljivih banaka. Država se ustručavala dirati u one od kojih se zaduživala, središnja banka vodila je računa samo i likvidnosti bankarskog sektora, a ne o potrošačima.
Drugo, povijesna je i zato što su pobjedu odnijeli sami građani, i to sudskim putem, čime su pokazali opravdanost i snagu interesnog udruživanja u svrhu zaštite svojih prava.
I treće, ova presuda možda će dati vjetar u jedra Linićevu prijedlogu zakona o potrošačkom kreditiranju, koji bi se navodno idućeg tjedna trebao naći na Vladi.
Jasno, pod uvjetom da ovakva presuda doživi pravomoćnost, što je zasad teško očekivati.
Razumljiva euforija
Međutim, euforiju u javnosti bit će teško suzbiti upravo zbog simbolike cijelog procesa: mali potrošači uspjeli su, barem na jedan dan, srušiti nedodirljive banke.
Kad već institucije nisu osjetile potrebu pokušati to učiniti umjesto njih.