Andrej Plenković slikao se u New Yorku s Donaldom Trumpom.
A onda demonstrirao trumpovsku sposobnost vođenja diplomacije.
Taman kad je dogovorio posjet slovenskog premijera Mire Cerara Zagrebu kako bi se napokon krenulo u bilateralno rješavanje graničnog pitanja između Hrvatske i Slovenije, Plenković je svojim govorom u Ujedinjenim narodima natjerao Cerara da naglo otkaže posjet.
Cerar je objasnio da je, prema ranijem dogovoru s Plenkovićem, na sastanku idućeg tjedna trebalo biti govora o arbitražnom rješenju i njegovoj primjeni, što je hrvatski premijer poništio svojim govorom u kojem je izjavio da je arbitraža za Hrvatsku kompromitirana te da ne namjerava odstupiti od prijašnje pozicije.
"Takva pozicija potpuno je neprihvatljiva i onemogućuje bilo kakav razgovor u Zagrebu, što moj posjet čini besmislenim", izjavio je Cerar.
Plenković je, dakle, u samo dva dana poništio ono na čemu je danima radio.
Manjak osjećaja
Cerar je pristao doći u Zagreb jer je očito dobio garancije da će se razgovarati o arbitraži. U suprotnom bi odbio poziv. A onda mu Plenković iza leđa, a pred auditorijom Glavne skupštine UN-a, poruči da ne priznaje arbitražu čime potvrđuje da praktički nemaju o čemu razgovarati.
Delikatna diplomacija na tragu Trumpove retorike.
Za nekoga tko se hvali diplomatskim vještinama, za nekoga tko godinama pliva diplomatskim vodama, Plenković je pokazao tragičan nedostatak osjećaja.
I onda od Cerara zaradio pljusku, čime je dodatno unazadio ionako sve krhkije odnose dviju zemalja.
Za ovakvog premijera Zoran Milanović bio je oličenje diplomatskog takta.
I što sada slijedi?
Zloduh dobrosusjedstva
Plenković je za svoju politiku prema Sloveniji nedavno zatražio podršku parlamentarnih stranaka, kako bi "u duhu dobrosusjedstva" pronašli rješenja koja će biti na tragu "mudre, stabilne, pouzdane politike vođene proteklih mjeseci". Plenković je poručio kako "nastoji kreirati konstruktivnu atmosferu gdje će izbjeći bilo kakvo povisivanje tonova", uz vođenje "racionalnog, smirenog, razboritog dijaloga".
A onda svojim nastupom u UN-u natjera slovenskog kolegu da naglo otkaže posjet Zagrebu.
Toliko o "racionalnosti, smirenom i razboritom dijalogu".
Umjesto razgovora, javne pljuske i svađe.
Plenki sabotira pregovore
Pa ako je tako, ako je Plenković javno suzio manevarski prostor za pregovore i dao Ceraru priliku da to iskoristi u predizborne svrhe, nakon čega su daljnji pregovori gotovo nemogući, trebale bi parlamentarne stranke pozvati premijera Plenkovića na razgovor.
I upitati ga zbog čega se pravi da pregovara sa Slovenijom, ako Hrvatska javno sabotira te pregovore.
Jasno, u trumpovskoj maniri Plenković se u svom govoru obraćao primarno hrvatskoj javnosti, prikazujući se kao ekskluzivni zaštitnik nacionalnih interesa, baš kao što i Cerar histerično reagira kako bi zadovoljio vlastitu javnost i birače. Premda mu Plenković nije dao drugog izbora.
Ali poruka javnosti i građanima dviju zemalja je poslana. Umjesto dogovora, dijele se javne pljuske.
Pa ako je baš Plenković inzistirao na smirivanju strasti, on ih je svojim nastupom u New Yorku razbuktao.
I to ne bi bilo toliko strašno da to nije tek još jedan u nizu vanjskopolitičkih gafova premijera i predsjednice države koji se naslanja na seriju sukoba i problema sa susjednim državama.
Predsjednica naganja teroriste u BiH i podilazi mađarskim, umjesto hrvatskim interesima oko Ine. Premijer provocira Sloveniju i sužava manevarski prostor u bilateralnim pregovorima oko granice.
To ni Trump ne bi bolje napravio.