'Dragi roditelji, saznali smo kako je učenik naše škole poslao uvredljivu poruku učenici iz razreda u školskoj Instagram grupi... U kontaktu smo s roditeljima učenika te vas obavještavamo da ovakve probleme shvaćamo vrlo ozbiljno. Nastavno vijeće usuglasilo se da učenik zbog ovog incidenta neće moći sudjelovati u školskom izletu....'

Ovo je dio pisma upućenog prošli tjedan roditeljima jedne engleske osnovne škole, a koje su nam proslijedili roditelji čija djeca pohađaju tu školu. I kažu nam, radilo se o sitnici, pristup je i pomalo rigorozan, no drago nam je da nastavnici i škola ozbiljno pristupaju ovim situacijama. No još je nešto, kažu, drukčije nego u hrvatskim školama. Naime, odluke tamošnjih nastavnika nitko od roditelja ne dovodi u pitanje. Nastavnici su educirani, stručni i osposobljeni za rad s djecom, te imaju potporu sustava da se njihove odluke ne dovode u pitanje. I jedino tako može se postići ravnoteža u odgojno-obrazovnom procesu, koji je neminovno dio obrazovanja. Roditelji i nastavnici moraju surađivati, no bez kvalitetnog usavršavanja nastavnika, ali i čvrste potpore sustava njihovim odlukama urušava se i povjerenje roditelja u sustav kojemu moraju prepustiti djecu.

Kod nas u većini slučajeva nema ni suradnje ni povjerenja. Nastavnici koji preuzimaju odgovornost i za nepopularne odluke (nastavnica koja je podijelila jedinice učenicima koji su markirali) ili izriču svoje mišljenje koje nužno nije politički korektno (nagrađivani nastavnik koji je dobio opomenu pred otkaz zbog mišljenja o terenskoj nastavi u Vukovaru), sve su češće javno izvrgnuti napadima. No što je još gore, njihovi ravnatelji, nadležno ministarstvo ili druge nadležne institucije u pravilu će nagaziti nastavnika umjesto da ga podrže.

I u tom odnosu snaga svaki se roditelj s pravom može upitati: A zašto bih ja vjerovao nastavniku koji radi s mojom djecom kad mu ne vjeruje ni onaj koji ga zapošljava?

U takvoj atmosferi nastavnici danas odlučuju o novim udžbenicima i pripremaju ulazak reforme u škole, a roditelji pokušavaju otkriti što će se sve događati za dva i pol mjeseca s njihovom djecom kad se vrate u školske klupe. Hoće li konačno osjetiti da nastavnici imaju podršku da napokon počnu svoj posao raditi sigurni u svoje odluke, s veseljem i - povjerenjem u vlastiti obrazovni sustav? Zasad možemo sanjati o pismima engleskih učitelja.