"…Svadba bješe ko svadba i šta da se priča, parada pijanstva i kiča, i poznata cura u belom…" Obožavam Balaševića. Svaka njegova pjesma je jedna nova priča s poukom na kraju. Ali, je li on doista u pravu kada kaže da je svaka svadba ista? I nema što da se priča? Mi smo bome pričali. Da pričali! Balaševiću, Balaševiću, ti kao da se nisi ženio. Ili barem nisi planirao svadbu! Ok, ovo parada pijanstva i kiča donekle stoji. 

Nije da u startu osuđujem svoju svadbu na propast, ali budimo realni - neće to biti vjenčanje princa Williama i Kate Middleton na kojem je radila čitava vojska ljudi, od organizatora, savjetnika, slastičara, do policije i zaštitara koji su se brinuli za javni red i mir. Pa torta se krenula raditi čak tri tjedna ranije!  Nadam se samo ukrasi jer definitivno ne bih htjela probati biskvit star 20 dana. Svejedno, bilo je dramatičnih modnih gafova, i to u prvim redovima – Williamove sestričine, princeze Beatrice i Eugenie, proglašene su najgore odjevenim osobama na svadbi. Toliko loše da ako ih guglate, prva slika koju vidite je upravo ta s vjenčanja jer nisu ničim važnijim zaokupile svjetsku pozornost. Nije da su sudjelovale u otkrivanju lijeka protiv raka. 

Kad malo razmislim, nije ni bitno koliko će ljudi biti. Još manje što obući. Jer najljepše što mogu obući je njihov osmijeh 

A ne mogu se baš ni svi ostali članovi kraljevskih obitelji diljem svijeta pohvaliti svojim pomno odabranim opravama. Princ Harry se navodno napio za vrijeme večere tako da evo ga – još jedna parada pijanstva i kiča. Tako da ne namjeravam ni ja tetki od ujaka zamjerati satensku zelenu haljinu do poda, a budite sigurni da će je obući. Onaj 40-godišnji neoženjeni susjed će zasigurno raskopčati košulju do pupka da se pohvali tepihom koji skriva ispod, a potonja bi mogla završiti i na podu netom prije hvatanja kravate/podvezice. Kravata ili podvezica? I to je pitanje oko kojeg će se zasigurno voditi spor. Ali to je tek (1)37. spor u nizu, doći će na red za koja 3 mjeseca.  

Sada se nameće jedan puno važniji - opseg svadbe. Vjenčanje na pješčanoj plaži svakako ima svoje pozitivne strane, stričeva baba će uštedjeti na zelenoj satenskoj haljini, a i nas će poštedjeti pogleda na nju. I sve je to jako lijepo, romantično, posebno, ali što ako padne kiša, pijesak se pretvori u blato i mogao si imati takvu svadbu na savskom nasipu?! Ne, iskreno - takve svadbe su prekrasne i lagat ću ako kažem da nikad nisam maštala kako bosa koračam u vjenčanici pješčanom plažom, ali nikako ne bih mogla uskratiti svojoj majci priliku da pusti suzu dok me pogledom ispraća na oltar. Oko toga smo se On i ja brzo složili - svadba će biti u našoj zemlji, pred našim kumovima i roditeljima kao svjedocima. Samo njima? Eh, tu je kvaka. 

Koga još želimo na svadbi? On želi samo najužu rodbinu i najbolje prijatelje, isključivo ljude koje zna i koji mu nešto znače. Sve skupa 150-200 ljudi. Mojih i njegovih. Srednje velika svadba. Nekome i prevelika. Kako se uzme. Meni premalena. Ovo "najuža rodbina" kod  mene znači 83 ljudi. Braće i sestara mojih roditelja s njihovim obiteljima. A što je s rođacima i tetkom u zelenoj satenskoj haljini? Drvlje i kamenje na nas ako ih ne zovnemo. Da ne zovnem tetu Mariju koja mi je pravila torte do 10. rođendana? A tetu Branku koja me čuvala dok nisam krenula u školu? 

Ogromna svadba za njega. Srednje velika za mene. Vjerojatno malena za moju mamu. Ne sumnjam da ću na 237. poljupcu u crkvi pomisliti - prevelika svadba

Malena Ema s drugog kata već zna da će nositi veliku bijelu haljinu. Budimo realni, ni princ William nije možda htio Victoriu od Švedske na svojoj svadbi. A možda ni narogušenu Victoriu Beckham. I da, to je naše vjenčanje. Bilo je i njegovo. Ako tih par ljudi igra važnu ulogu mojim roditeljima, preživjet ćemo. Problem je nastao kada se "par" pretvorilo u 300-tinjak. Mojih, ne naših. Ups. On je jasno rekao da ne želi takvu svadbu. 

Ja sam jasno rekla da je onda izabrao krivu mladu. Baš kao i John Corbett u "Mom grčkom vjenčanju". Pa je preživio. I baš je bila prava fešta. I živjeli su happily ever after. Zapravo do drugog nastavka filma. Ali to sigurno nije bilo zbog broja ljudi na svadbi. Kako bilo da bilo, našli smo se negdje u sredini. Ili malo izvan nje. 350 ljudi. Ogromna svadba za njega. Srednje velika za mene. Vjerojatno malena za moju mamu. Ne sumnjam da ću na 237. poljupcu u crkvi pomisliti - prevelika svadba. Ali zato je tu vrhunski vizažist/ica. Koji/a? Ni to još ne znam. Ah, dug je put pred nama. 

Ali baš nas briga, imamo dovoljno ljudi da nam pomognu na njemu! Netko će nazvati ovu svadbu seljačkom, kao što sam naslov kaže - paradom pijanstva i kiča, netko će se možda odlučiti na istu - ljudi su različiti i običaji su različiti. Sve u svemu - zaključak je da je svadba individualan izbor svakog pojedinca, odnosno njih dvoje. I svih koji se umiješaju ili barem pokušaju. Kao što vidite, nekima i uspije.

Kad malo razmislim, nije ni bitno koliko će ljudi biti. Još manje što obući. Jer najljepše što mogu obući je njihov osmijeh i dobro raspoloženje kako bi učinili taj dan posebnijim nego što već jest… A nas dvoje bismo ionako trebali zuriti samo jedno u drugo i ne vidjeti svijet oko sebe. Tako to barem izgleda na filmovima. 

Ovu kolumnu omogućila je Prahir zlatarnica.