Kažu da je rat završio prije 25 godina. Kažu da je odlazak srpskog potpredsjednika Vlade u Knin "civilizacijski iskorak". Kažu da je odlazak ministra u Grubore pokazatelj "tolerancije". Kažu da je to "iskorak u odnosu Hrvata i Srba". 

Sve to skupa naziva se "normalizacijom".

Ali sve smo to već imali. 

I završen rat, i srpskog potpredsjednika Vlade, i civilizacijske iskorake, i pokazatelje tolerancije, i iskorake u odnosima Hrvata i Srba. A bogami, imali smo i normalizaciju.

Dok HDZ sve to nije rušio. Da bi sada iznova gradio.

I stoga, sve ovo što se sada događa oko obljetnice Oluje i odlaska Borisa Miloševića u Knin, a Tome Medveda u Grubore, nije toliko veliki korak za Hrvatsku, koliko je veliki korak za HDZ. Opet.

Ovo je zapravo normalizacija HDZ-a, a ne Hrvatske.

Jer, HDZ ponavlja svoj obrasce iz zadnjih dvadesetak godina. 

Huškanje u oporbi

U oporbi HDZ huška protiv Srba, negira ratne zločine i slavi zločince, objavljuje da rat još nije gotov, slavi egzodus Srba nakon Oluje, podiže šatore i osniva stožere, vadi plinske boce i mobilizira "berače kestena", urliče na splitskoj Rivi i atakira s braniteljima na Banske dvore.

A onda, kad se na tom valu dokopa vlasti, odjednom krene širiti toleranciju i razumijevanje, počinje raditi na normalizaciji i zaklinjati se u zajedništvo. 

U oporbi ruši civilizacijske norme kako bi na vlasti pravio civilizacijske iskorake.

Talac HDZ-a

Hrvatska je već godinama talac HDZ-a i njegova odnosa prema Domovinskom ratu za koji se nekad tvrdi da je davno završio, a nekada traje sve dok se HDZ ne dokopa vlasti. Talac je HDZ-ova odnosa prema srpskoj manjini koja je godinama partner u Vladi, a onda dežurni neprijatelj u borbi za povratak na vlast. Talac je HDZ-ova odnosa prema ratnim zločinima kada njegovi lideri jednom urliču na Rivi protiv Haaškog suda, pa sutra izručuju generale tom sudu, jednom ohrabruju pravosuđe da procesuira hrvatske zločine, pa sutra veliča hrvatske zločince.

Andrej Plenković nije poslao svog ministra u Grubore u protekle četiri godine mandata na vlasti. Čekao je da se riješi desnice u stranci i dobije novi mandat, kako bi sada poručivao da je Medvedov odlazak u Grubore "vrlo dobra i korisna stvar". Što bi HDZ govorio da je ljevičarski ministar napravio tako nešto?

HDZ se postavio kao mjerilo tolerancije: danas ju gradi, sutra ju ruši. Ovisno o potrebama. I o predsjedniku stranke.

Sad je rat gotov

Plenković, koji se još jučer izvlačio da je rat kriv za gospodarsko zaostajanje Hrvatske, sada tvrdi kako je rat završio još prije 25 godina. Govori da se Hrvatska sada suočava s onime što se dogodilo u proteklih trideset godina, iako se zapravo suočava s HDZ-ovim manipulacijama onime što se događalo u ratu i nakon njega.

Sada se zove Antu Gotovinu u Knin, a dok je Gotovina poručivao da je "rat gotov, okrenimo se budućnosti", HDZ se tek zahuktavao u rušenju SDP-ove Vlade na temama iz ratne prošlosti.

Sada se trijumfalno grade odnosi Hrvata i Srba, dok je HDZ vrlo nedavno u Vukovaru imao dvije kolone, čekićao po ćiriličnim tablama i huškao protiv Srba. I to čak i u vrijeme kad je Plenković zasjeo na čelo stranke.

Ali eto, sad kad su Srbi i nacionalne manjine postali dragocjeni faktor Plenkovićeve tanke većine, HDZ otkriva toleranciju i poseže za civilizacijskim iskoracima.I rat je gotov kad to HDZ kaže. 

Reforma HDZ-a

I zato je sve ovo što će se događati oko Knina veći korak za HDZ, nego za Hrvatsku. To je korak u reformi HDZ-a, njegovu ponovnom obračunu s vlastitom poviješću, njegovo priznanje odgovornosti u trovanju odnosa Hrvata i Srba, u širenju netolerancije i civilizacijskom nazadovanju Hrvatske.

Hrvatska bi od toga trebala imati koristi, kao što je prethodnih godina od HDZ-ova odnosa prema Domovinskom ratu, Srbima, ratnim zločinima trpjela nemjerljivu štetu.

HDZ je uništavao društvo, da bi ga sada spašavao. 

Da bi ga spašavao kad to njemu odgovara. I da bi ga ponovno rušio, trovao i zagađivao kad za to osjeti potrebu. Ili kad zamijeni predsjednika.