To je to što me zanima!

Dok je pakleni oganj gutao Split: 'Ovo je heroj, a ne ti!'

Još se nebo ne vidi normalno, još ni sagledali nismo sve što je vatra izbrisala s lica zemlje.
Vidi originalni članak

Još se trzamo na svaki trag dima i guglamo vremenske prognoze iz barem četiri različita izvora da budemo sigurni da vjetra nema i da ga neće biti, da budemo sigurni da je gotovo, da je najgore prošlo, da se neće ponoviti, nikad po mogućnosti. I nikome. Nigdje.

Još zovemo prijatelje, rodbinu, poznanike, dižu se slušalice i tipkaju se brojevi koji se godinama nisu okrenuli, da se uvjerimo da je sve u redu. Ma pusti voćnjake, vinograde, maslinike, štale, kuće, zemlju, šumu, imanja, sve ono u što se cijeli život ulaže… pusti sve, neka je glava na ramenu jutros, dovoljno je.

Još se tresemo u nevjerici i oči se pune suzama dok gledamo snimke svega onoga što je do jučer bila naša predivna Dalmacija, a danas je zgarište. Tuga. Bol. Praznina. Ljutnja. Još se emocije slažu, a mozak trokira jer mu fali sna. Jer je svatko tko ima dolje nekoga svoga noć proveo refreshajući portale koji su se uporno rušili, umjesto spavajući. Jer su isti taj klik i rad imali i oni koji dolje nemaju nikog svog, ali imaju srce na mjestu.

Još je nestvarno da je moj prijatelj Dino sinoć bez kapi vode branio kuću svoje djevojke u Žrnovnici. Još je nestvarno da je moj prijatelj Duje poslom došao u Split, ostao na požarištu na Kili, a onda takav iz noći se vratio na svoje radno mjesto. Još je nestvarno da su mali ljudi stali jedan uz drugoga, po zadatku ili po želji, rame uz rame, da bi na kraju stali na kraj tim prizorima koji izgledaju k’o scene iz nekih filmova apokalipse, nikako ne kao nešto što se u stvarnom životu događa.

I sad pazi najnestvarnije od svega, netko je izabrao da mu to bude životni poziv, upravo te scene, ta muka, ta patnja. Netko je izabrao da mu je svaki odlazak na posao biti ili ne biti. Taj netko nije jedan netko, taj netko su stotine vatrogasaca koji ni noćas nisu cviljeli da im je teško, da im je oprema nikakva, da su ugroženi, da im je vruće, da su žedni ili gladni. Stali su i odradili svoj herojski posao.

Još naše heroje nisu zagrlile njihove žene i dočekale ih s hladnim tušem i toplim obrokom, a već su krenuli dežurni dušobrižnici po društvenim mrežama zbrajati i oduzimati treba li se vatrogasce nazivati HEROJIMA. Iz perspektive tako malog čovjeka, očito je taj pojam prevelik.

Pa to je samo posao.

Što nisu izabrali nešto bezopasnije.

Mogli su npr. čistiti lignje.

Jesam li onda i ja heroj svog posla?

Ne, dušo, ti nisi heroj. ti si nula, možda i najveća nula u cijeloj ovoj priči prepunoj nula.

Iz udobnosti tvog klimatiziranog života, njihovo herojstvo sigurno izgleda kao jedan okej film. Dvodnevna zabava i tema za usputno komentiranje na kavama i društvenim mrežama. Možda upecaš koji klik i lajk.

Iz lagodnosti tvog života iz koje preispituješ njihove titule, suočavanje licem u lice s vatrenom stihijom je samo posao. To bi vjerojatno mogla i ti raditi, samo ti se evo sad baš ne da, sutra imaš pedikuru, u petak je jedan dobar event u gradu, nikako ti se ne uklapa u raspored.

Iz tog balončića od sapunice u kojem živiš, njihov prilog društvu je možda čak i manji nego prilog barbe na ribarnici koji čisti lignje. Njegove usluge ti češće trebaju. Neka i ostane tako.

Ali nemoj više nikad staviti sebe u rečenicu s njima i pitati jesi li i ti heroj. Ni javno, ni tajno, ni sebe u ogledalu. Jer ne, ti nisi heroj. Ti si nula, možda i najveća nula u cijeloj ovoj priči prepunoj nula.

I dok su heroji (za koje ti važeš jesu li dostojni te titule ili ne) svoja srca u zadnjih 36 sati ostavljali na raznim požarištima, za tvoje je vrlo upitno gdje je nestalo.

Izvorni tekst pročitajte ovdje

O autorici:

Radijska voditeljica. Pa malo televizijska voditeljica. Nesuđena glumica. PR managerica. Negdje duboko djevojčica. Na vani frajerica. U duši spisateljica. Poeta. Hodajući kaos. Igračica riječima koje skuplja u glavi dok ne postane tijesno. Kad tamo postane tijesno, onda nastane Ruž & Ružmarin. Osim na blogu, pratiti me možete i na Facebooku

Družimo se, čitamo se, volimo se! Bez granica.

Idi na 24sata

Komentari 43

  • VesnaOreški 21.07.2017.

    Da su VATROGASCI HEROJI to se znalo i prije ove tragedije u Dalmaciji.Oni su skromni i samozatajni i ničim se ne žele isticati u svom mukotrpnom i nadasve opasnom poslu.Pitanje je samo, do kojeg vremena će opet pasti u zaborav, jer već sada neki smiješni portali do nebesa uzdižu neke skupine koje su radile ono što im je u tom trenutku i bilo za činiti.

  • grof1234 21.07.2017.

    Odličan tekst ! I da , vatrogasci su heroji , ma što trkeljale kukavice sa šankova i iz papučarskih fotelja ! Vatrogasci su heroji i točka ! A svim bezmudašima koji su hrabri samo ispod jorgan-planine ( a i tamo su nikakvi , i ispod jorgan-planine su impotentni kaluni) poručujem : zavžite labrnje da ne bi dobili po njima !

  • crni2012 20.07.2017.

    O kakvim vi herojima pricate , heroji su 1991 bili i .

Komentiraj...
Vidi sve komentare