Ne možemo više rasteretiti građane i poduzetnike jer treba paziti na fiskalne kapacitete, poručio je ministar financija Zdravko Marić. Prevedeno, preuzeli su već toliko obveza da ne bi imali dovoljno novca ako nama pojeftini hrana, više nam ostane od plaće, a poduzetnicima za investiranje ili proširenje. Jer prvo treba nahraniti državu. A što ona radi? Uzme svima da bi onda novac mogla rasporediti onima kojima hoće. 

“Država voli stvarati ovisnike”, rekla je jednom Sandra Švaljek. Proračunske, naravno. Zašto? Zato što iz toga svaka vlada crpi političku moć. Pomogli smo brodogradilištu, dali smo vam besplatne knjige, za izbore 100 kuna više umirovljenicima, omogućili smo da branitelji opet i nakon 20 godina od rata budu vojni invalidi…Uzmi jednima da bi dao drugima. I onda dobio njihov glas, smirio ih da ne idu na prosvjed... 

Nikome još nije palo na pamet da bi ljudi možda više voljeli upravljati svojim novcem. Možda im pomoć i ne bi trebala kad ne bi pola plaće prepuštali na upravljanje državi. Zamislite da pola plaće trebate dati susjedu svaki mjesec, a on vama tu i tamo popravi ogradu, kupi djetetu čokoladu, osigura 2000-3000 supruzi kad zatrudni. A onda još vidite susjeda da sjedi u kafiću, a kaže da nema novca za pomoć bakici preko puta. Pa vjerojatno biste mu brzo prestali davati novac. 

Davanja u proračun ne gledamo tako. A stvar je ista. Nitko nije protiv plaćanja poreza, ali svakodnevno se vidi da oni mogu biti manji, država može biti manja, učinkovitija, a onda bi bilo i za zdravstvo i za mirovine. Ali onda ne bi mogli stvarati proračunske ovisnike. I moć bi izblijedjela. Tu granu na kojoj sjede neće sami odsjeći. Na biračima je da pošalju poruku: Tako više ne ide.