U bilo kojoj normalnoj državi uhićenje istaknute javne osobe zbog širenja govora mržnje bilo bi sasvim očekivano.

Samo je u Hrvatskoj to ravno čudu. Ne zato što je priveden Zdravko Mamić, nego zato što je Županijsko odvjetništvo uopće reagiralo na njegove izjave o ministru Željku Jovanoviću. Je li to učinilo zbog zaštite Ustavnih vrednota i poštivanja odredbi Kaznenog zakona ili zato što je riječ o napadu na ministra u Vladi, to još dugo neće biti jasno, ali ne treba zbog toga biti izbirljiv.

Jer, napokon se i to dogodilo: netko je u Hrvatskoj bio uhićen zbog govora mržnje.

Ako već nije priveden Adalbert Rebić zbog izjave o “uroti pedera i lezbi”, ako nisu privedene brojne javne osobe zbog huškanja protiv nacionalnih i drugih manjina, neka je makar Mamiću pripala čast da bude prvi koji će zbog toga odgovarati. Poznavajući njega, bit će mu drago. 

Sigurno će tome posvetiti jednu od svojih čuvenih presica na kojoj će se predstaviti kao žrtva politike, SDP-a, Srba, Platinija i tko zna koga još.

Ostaje, dakle, pitanje zašto je Mamić ovo izjavio.

Poznavajući njega i njegov verbalni opus, pitanje se na prvi pogled čini blesavim, ali ne treba ga u potpunosti odbaciti. Naime, i onda kad je 'orgijao' na svojim presicama, obračunavajući se s novinarima, političarima, izdavačima, protivnicima svih vrsta i boja, želio je jednom vrstom skandala prikriti onaj mnogo važniji skandal - obično financijski. Poput sukoba interesa, trgovanja igračima, udjela u menadžerskoj agenciji...

Ovoga puta Mamić nije bio isprovociran, nije bio uspaljen, nije se čak ni uznojio.

Sasvim je mirno i staloženo, riječ po riječ, slagao izjavu o “Srbinu Jovanoviću i njegovim očnjacima” koji “mrzi sve što je hrvatsko”, kao da je sve to bilo pomno isplanirano i kao da je točno želio isprovocirati ovakvu reakciju policije i Odvjetništva.

Da ispadne žrtva, a ne zločinac.

U isto vrijeme, ovo je bila prilika da hrvatska politika probudi svijest građana o neprihvatljivosti govora mržnje, kao i da smiri nacionalne strasti koje ključaju još od prosvjeda zbog ćirilice u Vukovaru, a kulminirat će na utakmici Hrvatske i Srbije. Međutim, premijer Zoran Milanović imao je druge planove.

On je jednu civilizacijsku temu pretvorio u politički obračun. “To je to, to je taj novi HDZ. Mi smo dva svijeta”, kazao je Milanović u Bruxellesu, pretvarajući to u rat SDP-a i HDZ-a, iako je Mamićev grijeh puno teži, te bi stoga i reakcija trebala biti puno šira od pukog stranačkog obračuna.

Ali eto, Milanović je očito u predizbornoj kampanji. 

Branio je svog ministra, kada je trebao braniti cjelokupnu srpsku manjinu, Ustav, zakone i zdrav razum. A Zdravko Mamić bio mu je tako očita i samim time laka meta. Kad je već zabranio novinarima da postavljaju teška pitanja, očekivalo se da će žešće kritizirati Mamićev govor mržnje.

Ovako, iskoristio je priliku da pohvali svoj SDP. Čiji je ministar Kotromanović nedavno izjavio da je “one koji su činili zločine u Oluji trebalo strijeljati na licu mjesta”.

No, svejedno, ono nečuveno se ipak dogodilo. Ne to da je Mamić ispalio verbalnu bombu, nego da je zbog toga uhićen. Što sada slijedi? Možemo li očekivati da će on biti kažnjen, novčano ili čak zatvorom?

Uzevši u obzir činjenicu da još jutros nitko nije očekivao da će Mamić biti uhićen, moguće je da nas pravosuđe dodatno iznenadi. Osim ako se ne umiješaju Mamićevi prijatelji.

Puno je, međutim, teže pitanje hoće li Mamićevo uhićenje poslati poruku hrvatskoj javnosti da se ovakvi ispadi ubuduće neće tolerirati. Naročito uglednijim osobama nego što je to skandal-majstor iz Maksimira.