Ovako bi izgledala Hrvatska kad bi Milan Bandić bio njezin gradonačelnik.
Primjer prvi.
Radnici završe odvodni kanal, par nezadovoljnih građana požali se svom gradonačelniku da im voda još curi u kuće, na što on promptno pred svima poviče: "Koji idiot je ovo projektirao?".
Prozvani "idiot" se skrušeno oglasi, pokuša objasniti da se nije moglo drugačije, da je bio pritisnut rokovima, ali Bandić odbije njegove argumente i odmah nauči tog "idiota" poslu. "Kako ne stane? To se armira i napravi što se hoće".
I riješena stvar. Ode Bandić dalje praćen ovacijama svojih birača.
Primjer drugi.
Dođe Bandić u svoj gradski vrt. Tamo se pred okupljenim novinarima pohvali kako on marljivo kopa još od ranog jutra "dok ostali još taru krmelje". Pa odjuri praćen zavidnim pogledima svojih građana.
Da bi par dana kasnije Večernji list otkrio kako u gradonačelnikovu vrtu marljivo kopaju radnici Zrinjevca, njih čak petorica, dok gradonačelnik "tare krmelje".
"Stvari su jasne", objašnjavaju iz tvrtke Zrinjevac. "To je Bandićev, ali je i gradski vrt. Naravno da ga Zrinjevac uređuje jer je to i reprezentativan primjer građanima kako bi oni trebali uređivati saditi svoj vrt".
Ako žele, kažu u Zrinjevcu, građani mogu konzultirati njihove stručnjake i posuditi alat. Nisu ništa rekli o angažiranju radnika gradske tvrtke. Koji bi kopali dok oni "taru krmelje".
Tko je tu zapravo idiot? Ili još bolje, tko koga ovdje pravi idiotom?
Gradonačelnik Hrvatske
Milan Bandić je u predizbornoj kampanji za "gradonačelnika Hrvatske". Na primjeru vladanja Zagrebom promovira model kojim želi zavladati čitavom Hrvatskom, nasuprot propalim modelima SDP-ove i HDZ-ove vlasti.
A taj model, kako se vidi iz tek ova dva posljednja primjera, svodi se na voluntarizam, opsjenarstvo, laganje, vrijeđanje i mazanje očiju.
Stručnjaci su "idioti", gradonačelnik je taj koji najbolje poznaje materiju i najefikasnije rješava probleme. On zna gdje treba betonirati, kolike rupe valja napraviti, zna gabarite, zna promjere. Zna čak i kakvo cvijeće i drveće po gradu treba zasaditi. O zlatnim zahodima da i ne govorimo.
U svemu tome sustav nije bitan, nisu bitni eksperti, nisu bitne institucije. Bitan je samo jedan čovjek. Njega se zove kad nešto zaškripi, kad negdje procuri, kad negdje propadne ili se nešto uruši. On je taj koji će problem vlastoručno riješiti na opće zadovoljstvo okupljenih građana. Sve dok opet negdje ne pukne.
Onda će biti kriv neki "idiot".
Lakirane cipelice
Istodobno, Bandić će bez ustručavanja praviti građane "idiotima", tupiti im o tome kako moraju raditi, koliko dugo, koliko rano i kako često. Pritom će spremno istaknuti vlastiti primjer.
Iskoračiti će iz nabrijanog "Passata" i u lakiranim cipelicama zagaziti u blato ili lokvu, pomaknuti tri listića, udijeliti par lekcija, popljuvati lijenčine, a zatim odjuriti u nove radne poduhvate.
Radnici Zrinjevca obavit će ostalo.
U svojoj kampanji Bandić će nas uvjeravati kako on kontrolira sve, ali krivi će biti uvijek neki drugi. Neki "idioti".
Uvjeravat će nas da se pretrgava od posla, ali pravi posao obavit će netko drugi. Neki šljakeri.
Govorit će kako on garantira uspjeh, ali spremno će prešutjeti opći neuspjeh.
Okružit će se stručnjacima, ali će ipak on glumiti najvećeg eksperta. Jednom kao jedini član skupštine Holdinga, drugi puta kao osoba koja dogovara poslove, zapošljava prijatelje, dijeli lekcije, treći puta kao stručnjak za betoniranje kanala.
I ono najgore, još uvijek će biti dovoljno ljudi koji će u sve to povjerovati.
Superman i Batman
Međutim, Hrvatska se svega ovoga o čemu sada priča Bandić već dovoljno nagledala i to joj najmanje treba. Nije joj potreban Superman i Batman, nisu joj potrebni spasitelji i apsolutisti, vladari i opsjenari.
Potreban joj je sustav, efikasne institucije koje ne ovise o jednom čovjeku, kvalitetni stručnjaci kojima se vjeruje, umjesto onih koje Bandić naziva "idiotima", iako ih je upravo on zapošljavao u gradu u kojem upravo troši svoj peti mandat.
I jedva ga se čeka riješiti.
Lako je ono što promovira Milan Bandić prihvatiti kao model povećane efikasnosti. Ali na koncu, kako što smo imali prilike vidjeti, nesretni kanal uvijek procuri, dok se glavni posao ostavlja nekom drugom.