Ako se jednom utakmicom može ukratko opisati Hajdukovo proljeće, onda ga najbolje oslikava poraz od Rijeke. Ukratko, Hajduk je izgubio važnu utakmicu, trener je neuspješno eksperimentirao i promašio taktiku, igrači su suprotno najavama nespremni za ono što se od njih očekuje, a nakon susreta je izostala bilo kakva samokritika. Da, i sudac je opet kardinalno pogriješio na štetu Hajduka, to je također uobičajeno ovoga proljeća. 

Počnimo od poraza. Zasluženog. Rijeka je igrala zrelije, bolje, dominirala je u sredini terena te je imala više prilika. Kek je nadmudrio Krstičevića na isti način kako je to napravio i trener Slaven Belupa Sović prošloga tjedna. Hajduk je ovim porazom pao na četvrto mjesto, s istim brojem bodova koliko ima i peti Split te mu predstoji vrlo neizvjesna borba za Europu. 

Nekad su se protivnicima Hajduka ''tresle gaće'' čim bi stigli do Dugopolja i Klisa. A danas? Fascinantan je podatak da su bijeli na domaćim utakmicama do sada prosuli čak 20 bodova, premda se svi hvale kako igraju puno bolje na Poljudu.

Krstičeviću na dušu ide neuspješno eksperimentiranje s postavom i promjenama pozicija igračima tijekom utakmice, na koje se oni nikako ne uspijevaju naviknuti. Ispravljajući vlastite pogreške, ovoga je puta žrtvovao Stojanovića koji je započeo utakmicu u vrhu napada te Limu koji je promijenio tri pozicije. 

Pravi je kuriozitet u tom pogledu bila utakmica u Zadru kada je Krstičević u 10. minuti rotirao četiri bočna igrača u smjeru kazaljke na satu. Našalili smo se tada kako je to ''Krstičevićeva tiki-taka'', a među njegovim prethodnicima kruži vic kako će zbog tog ''revolucionarnog'' poteza trebati ponovno pisati nogometne udžbenike. 

Dosadašnji rezultati Hajduka uglavnom su počivali na visokom presingu koji su bez problema provodili odlično pripremljeni igrači. No već duže vrijeme većina ih je iscijeđena poput limuna pa i presing pada u vodu. Protiv Rijeke su bijeli nakon desetak minuta disali ''na škrge'', a odgovora jeli tome uzrok psihički, tjelesni ili su igrači jednostavno preumorni, nije bilo. Krstičević čak i u ovoj, kasnoj fazi prvenstva, inzistira na napornim treninzima i dalje stišće papučicu gasa do kraja, što je dio igrača platio ozljedama, dio iscrpljenošću... 

Krstičevićev moto je Severinin hit ''Gas, gas...'', no porazna je činjenica da su njegove ''marince'' nadtrčali i Rijeka i Slaven i Istra...

Na koncu, i ovoga je puta izostala bila kakva trenerova samokritika. Na press konferenciji ponudio je red žalopojki zbog loše sreće, red opravdanja zbog problema s ozlijeđenim igračima i nespremnim povratnicima te red optimizma pred rasplet sezone. Ni jedne-jedine riječi samokritike za promašenu taktiku, za nespremnu momčad, na koncu i za neuspjeh koji ozbiljno kompromitira san o Europi. 

Izostalo je čak i uobičajeni osvrt na loše suđenje. Pejin je napravio kardinalan previd jer nije sankcionirao Benkov ragbijaški start na Maloči koji je prethodio drugom golu Rijeke, čime se sudac iz Donjeg Miholjca priključio biranom društvu Križarića, Bebeka, Batinića, Modrića, Jovića, Krmara.... koji su ove godine teško oštetili Hajduk. 

Nije tajna da je Krstičević na ''tankom ledu''. Čak i manji dio čelnika Hajduka koji su mu bili skloni, nakon Rijeke su sumnjičavo vrtjeli glavom pa je pitanje hoće li Krstičević uopće dobiti priliku voditi momčad u finalu Kupa. Puno toga ovisi o gradskom derbiju protiv Splita sljedećeg vikenda. U slučaju još jednog neuspjeha, ne bi smjela izostati ni reakcija vodstva kluba, jer bi u protivnom tim svojim činom na sebe preuzeli i najveću odgovornost za rezultatski neuspjeh u finalu Kupa.