Na kraju izlaganja o trenutnom financijskom stanju pred splitskim Gradskim vijećem, predsjednik Hajduka Marin Brbić zatražio je od vijećnika samo jedno – priliku da se klub vlastitim snagama izvuče iz problema. Vijećnici su podržali prijedlog da se Hajduku da još jedna prilika, a prvi rezultati već se vide. 

U svega tri dana nakon gradskog vijeća, Hajduk je ponudio tri financijski vrlo zanimljive priče. Jedna od njih je prijateljski ogled s turskim Bešiktašem, kojeg je Slaven Bilić u Split doveo iz sentimentalnih razloga, kako bi pomogao Hajduku. Na žalost, termin nije bio najbolji, pa se na Poljudu okupilo svega 10-ak tisuća gledatelja, uz dodatak kako su pretplatnici imali besplatan ulaz. No ipak su od ulaznica, sponzora i TV prava uprihodili oko 300.000 kuna, a osim direktne financijske zarade i prilike da Hajduk prezentira svoje igrače, najveća dobit su i kontakti s gostima na utakmici, predstavnicima turskih poslovnih giganta Rixos, Dogus i Kent, s kojima je Hajduk već započeo pregovore o sponzorstvima. 

Druge dvije priče su sponzorske. Potpisan je ugovor s tvrtkom Pivac, koji će Hajduku donositi oko 1,3 milijuna kuna, te produžen ugovor s dugogodišnjim sponzorom Splitskom bankom, koji je vrijedan 2,3 milijuna kuna. Kap je to u moru potreba Hajduka, čiji je trenutni dospjeli dug 12,12 milijuna kuna, a u stvarnosti je minus u blagajni 67 milijuna kuna, no ipak dovoljno da se pokriju najhitnije obaveze prema igračima i zaposlenicima, te zatvori ''financijski fair play''.

- Idemo u dobrom smjeru, korak po korak, ni Rim se nije izgradio preko noći... Ova uprava je potpisala 40 sponzorskih ugovora, polako rješavamo zaostale obaveze, no trebat će nam i malo sreće. Nasušno nam treba onih 15-ak milijuna kuna duga od Al Ittihada za Sharbinija i par dobrih prodaja u zimskom prijelaznom roku da čvrsto stanemo na noge -kazao je optimistični predsjednik Hajduka Marin Brbić, koji ima i solidne adute u rukavu. 

Ima Kouassija, Pašalića, Mikanovića i Malokua, koje može bez problema odmah prodati i to za vrlo pristojan novac, dovoljan da pokrije sve minuse. No on bi radije prodao one starije, prije svih Vršajevića, Maloču, Milovića, Jozinovića, a mlade bi razvijao i prodao tek kad na tržištu postignu veću cijenu. No pitanje je hoće li njegov plan biti izvediv, jer dugovi pritišću. 

Nekad se Hajduk, kao i većina sportskih klubova u Hrvatskoj, uglavnom financirao od tzv ''političkih sponzora'', državnih tvrtki koje bi političari bliski klubu dovodili kao sponzore. Danas je situacija potpuno drugačija, Hajduk ima puno više, oko 60 sponzora, koji daju po malo. Uz glavnog sponzora, tvrtku Tommy, koja je reklamu na dresu platila 7,5 milijuna kuna za dvije godine, tu su i Splitska banka s 2,5 milijuna kuna godišnje za dvogodišnji ugovor, tvrtka Pivac s 1,3 milijuna kuna godišnje, Izvor osiguranje i Brodosplit s po 750.000 kuna godišnje, potom novi tehnički sponzor Macron sa 1,5 milijuna kuna godišnje... Nešto su ljudi iz Hajduka zaradili i vlastitim snagama i znanjem. Gotovo 2 milijuna kuna uprihodili su ljetos od tri koncerta, milijun kuna kapnulo je od Hajdučkog piva, a naoko mali projekt Hajdukovih albuma i sličica klubu je donio nevjerojatnih 800.000 kuna!? 

Problema je puno i pitanje je hoće li se Hajduk vlastitim snagama uspjeti izvući, ma koliko aktualna uprava pokazivala pozitivne trendove. Ali problem je prošlost, da su neke ranije uprave radile i ponašale se racionalnije, ne bi klub ni dospio u trenutnu situaciju i ne bi ga trebalo spašavati od stečaja i prodaje.