Imperij je uzvratio udarac.
Stranka koja je dvaput srušila Vladu, stranka koja nema Vladu, kao ni većinu u parlamentu, uspjela je na lokalnim izborima pobijediti gdje god je mogla i na tom putu potući koga god je trebala.
HDZ je poput Zvijezde smrti udario na sve pokrete otpora: pobijedio je Most u Metkoviću u inat paroli "Samo je Metković bitan"; pobijedio je u Splitu unatoč Kerumovim optužbama za krađu glasova; osvojio je slavonske i dalmatinske županije, kao i dugo nedostižni Dubrovnik; medijskim spinovima unakazio je HNS u Zagrebu i Varaždinskoj županiji, gdje je opet izborio pobjede sebi sklonih kandidata u formi Milana Bandića i Radimira Čačića. Izgubio je Gospić, ali dobio je nedostižnu Kutinu, a može se pouzdati čak i u Ivicu Vrkića koji se brže-bolje založio za koaliciju HDZ-a i HNS-a.
Izgubio je tek u Kninu čime će se Plenković lakše riješiti Karamarkove suradnice Josipe Rimac.
HDZ je doslovno "poplavio Hrvatsku". Kad ju već nije uspio popraviti.
Simboličko uništavanje Mosta
Zvuči nevjerojatno, ali je istinito: stranka koja je prije godinu dana srušila Vladu, a ove godine izazvala krizu Vlade, stranka koja se još uvijek nalazi pred sudom zbog korištenja crnih fondova, stranka koja je zaratila sa svima, pa čak i s koalicijskim partnerima, stranka koja je napisala lex Agrokor i dovela u pitanje Inu, suvereno je odradila lokalne izbore.
Odradila ih je u simboličkom uništavanju Mosta u Metkoviću i tako dobila svog gradonačelnika nakon 16 godina. Odradila ih je u glasovnom uništavanju Keruma koji se (vjerojatno uzalud) žali na kršenje biračkih pravila i krađu glasova. Odradila ih je i protiv opozicije, medijskim spinovima protiv HSS-a, HSU-a, te najvažnije HNS-a čime je osigurala poraz Anke Mrak i pobjedu svog vječitog pričuvnog kandidata i koalicijskog partnera Bandića.
HDZ pritom nije prezao ni od čega, kako samo on to zna: od kršenja izbore šutnje, navodnih malverzacija glasovima, do prijevoza glasača iz BiH u Metković, medijskih spinova, uništavanja opozicije...
Iz pobjede u preslagivanje
A da paradoks cijele ove priče bude veći, na nedjeljnim izborima pobijedila je stranka koja bi ovoga tjedna mogla pasti s vlasti.
Ako HNS ne popusti pritisku za suradnju, Plenković bi se u razmaku od tri dana mogao od pobjednika pretvoriti u gubitnika.
Postavlja se stoga pitanje zašto Plenković nije raspisao prijevremene parlamentarne izbore u drugom krugu lokalnih izbora, jer bi sudeći po ovim rezultatima mogao računati na dodatnu većinu u parlamentu čime bi kompenzirao još uvijek neizvjesno preslagivanje u Saboru.
To bi mogla biti jedina strateška pogreška Andreja Plenkovića čija stranka je slomila sve otpore koji su joj bili bitni. Tamo gdje nije pobijedila, profitirala je od pobjede drugih, poput Bandića i Čačića.
Plenković pobjednik i gubitnik
U samo nekoliko dana Plenković bi se od pobjednika mogao pretvoriti u gubitnika, u slučaju da ne uspije najavljeno preslagivanje s HNS-om koje se u medijima predstavlja kao gotova stvar. A izlazak na izvanredne izbore iz pozicije gubitnika moglo bi u bitnome promijeniti percepciju birača.
Za svaki slučaj HDZ se na ovim izborima pobrinuo da ostane bez opozicije.
Most je kapilarno ušao u županijske skupštine, što bi se moglo tumačiti kao uspjeh, ali je izgubio "tamo gdje je bilo bitno". Dakle, Božo Petrov praktički je izgubio legitimitet kao lider Mosta.
SDP je pobijedio tamo gdje Davor Bernardić nije htio, u Rijeci, čiji je gradonačelnik Vojko Obersnel praktički vođa otpora protiv aktualnog šefa stranke. A izgubio je u Zagrebu gdje se više nego ikada prije očekivao poraz Milana Bandića. I gdje je Bernardić politički stasao i vodio gradski SDP šest godina.
O HNS-u ne treba ni govoriti. Izgubio je ako ide s HDZ-om, izgubio je ako ostane u oporbi i liže rane poraza u Zagrebu i Varaždinskoj županiji.
I HDZ-u se tako i tu otvara put prema ostanku na vlasti.
Kako zaustaviti HDZ?
Zvuči nevjerojatno, uzevši u obzir rezultate i praksu HDZ-a, a opet tako logično.
S izuzetkom Istre i Rijeke, te par sjevernih županija, Hrvatska je na ovim lokalnim izborima potpala pod vlast HDZ-a, ali i pod dominaciju konzervativne desnice. Bliži se scenarij Mađarske i Poljske, a Plenković se sve više pretvara u hrvatsku inačicu Aleksandra Vučića, neprikosnovenog vladara političke scene koji uništava svaku konkurenciju s ljevice ili desnice, izvana ili iznutra.
A najgora spoznaja s drugog kruga lokalnih izbora jest žalopojka Željka Keruma da mu je HDZ ukrao izbore kroz pet tisuća nevažećih listića. Ne zbog Keruma koji je možda dobio što je zaslužio, već zbog pitanja kome se bilo koji kandidat koji se osjeća pokradenim može u HDZ-ovoj državi požaliti da je pokrade od HDZ-a?
I u čiji pravorijek može pouzdati?
Kako je Plenković odradio posao na lokalnim izborima, doista je teško očekivati da će propasti u preslagivanju u Saboru.
Premda bi upravo to mogla biti zadnja šansa za sve političke aktere koji još misle da mogu stati na kraj prevlasti, a onda i samovolji HDZ-a. Poslije bi moglo biti kasno.