I tako, Vukovar je opet postao bojno polje.
Ne meta rušilačkog ratnog pohoda s početka devedesetih.
Ne poligon za pučističko rušenje legitimno izabranog državnog vrha.
Sada je postao polje za obračun kandidata na predsjedničkim izborima. I to 2019. godine. Punih 28 godina nakon rata.
"Platit ćete Vukovar!", urlala je (recitirala?) Nada Gaćešić Livaković na jučerašnjem skupu Miroslava Škore u dvorani "Lisinski" u Zagrebu. Na svako njezino spominjanje Vukovara, dvoranom se prolomio pljesak i skandiranje "Vukovar, Vukovar".
Pred kandidatom koji je u doba obrane Vukovara bio u Sjevernoj Americi.
Kolinda s djecom u Vukovaru
Istoga dana, Kolinda Grabar Kitarović replicirala je Zoranu Milanović koji ju je optužio da joj "kao ministrici vanjskih poslova i Sanaderovoj pobočnici nije palo na pamet da se pojavi u Vukovaru", pa naglasila kako je "u Vukovaru bila nakon završetka mirne reintegracije".
"Odvela sam svoju djecu da vide to stratište u Vukovaru, da se to nikada ne ponovi i ja ću i kao građanka uvijek odlaziti i u Knin i u Vukovar", poručila je Grabar Kitarović.
Problem je, naravno, bio u tome što je mirna reintegracija dovršena 1998 godine, a Kolindina djeca rodila su se 2001. i 2003. godine.
I tako izgleda predsjednička kampanja u Hrvatskoj 2019. godine.
Huškanje i laganje
Vukovar je postao motiv za huškanje, raspirivanje mržnje, za histeriziranje, ali i za laganje, muljanje, za politikantske obračune.
Škoro koristi Vukovar za kreiranje atmosfere osvete, Kolinda ga optužuje da je za to vrijeme "tamburao" po Americi, Milanović spušta Kolindi da je ona sama u vrijeme rata gradila karijeru i dobivala povlaštene kredite, a ona njemu uzvraća da nije htio dolaziti na proslave u Knin.
Uglavnom, ratnim temama nabacuju se oni koji rata nisu ni vidjeli.
I kad već Milanović voli govoriti o "hijenama", iznova možemo vidjeti kako se na Vukovaru politički lešinari. Kao i mnogo puta do sada.
Kandidati se ne natječu u tome tko će Vukovaru više pomoći trideset godina nakon rata i dvadeset godina nakon mirne reintegracije. Ne natječu se tko će donijeti više poslova, novca, investicija, života i tolerancije u Vukovar.
Urlaju se stihovi "Platit ćete Vukovar!", ali ne i "Platit ćemo Vukovar".
Vukovar to nije zaslužio. Opet.
Ali nisu to zaslužili ni hrvatski birači. Da gledaju ovakvo mrcvarenje, lešinarenje, besprizorno laganje, međusobno pljuvanje.
Kakva je to predsjednička kampanja?
Hvatanje za grkljan
Kampanja uzajamnog hvatanja za grkljan, ali i izazivanja građana i birača da se međusobno počnu hvatati za vratove. Ili barem da krenu hvatati one koji moraju "platiti za Vukovar".
Ovo je kampanja vađenja prljavog veša, koja otkriva kakvi su nam to glavni kandidati za šefa države. Samo da bismo otkrili kako među onim sporednim ima još gorih kandidata.
I ono najgore: ovo je kampanja društvene destrukcije, razaranja kriterija, trgovanja poviješću, opće histerije koja ima zadatak ljudima dodatno zgaditi politiku i ogaditi sve one koji se njome bave.
Sve je dozvoljeno i ništa nije zabranjeno.
Nenormalno je normalno
Nema toga što kandidati neće izgovoriti ili napraviti, što neće pogaziti i čega se neće sramiti u međusobnom nabacivanju blatom. Od huškanja do laganja.
I sve to trebalo bi proći. Glasačka masa trebala bi poletjeti za svakom lansiranom optužbom, prijetnjom ili laži. Normalne teme i normalni kandidati, ako ih više uopće ima, ustuknuli su pred ovom najezdom demagoga i licemjera.
Gdje se glavni kandidat ljevice postavlja kao jedini istinski štovatelj lika i djela Franje Tuđmana. I što je najgore, Zoran Milanović to doista i jest.
Nema kriterija, nema programa, nema srama.
Parola je: posvadi pa vladaj.