To je to što me zanima!

Hoće li Crkva konačno prestati štititi svećenike silovatelje?

Ako ulovite očuha, tetka ili profesora u takvoj ogavnoj radnji, završit će u zatvoru. A kada su ulovili svećenike, oni su redovito završavali u drugim župama. Ti su vražji ljudi završili u drugim vražjim župama!?
Vidi originalni članak

Neki od najogavnijih postupaka ikada, igdje i od bilo koga, ponašanje je onih visokih dužnosnika Crkve koji su znali za silovanja djece od strane klera, ali nisu napravili apsolutno ništa u vezi toga. Osim što su vrlo uporno zataškavali takve slučajeve. I tako desetljećima... U desecima i desecima dokazanih slučajeva.

Znate li kako su „kažnjavali“ dokazane pedofile? Česti oblik kazne bilo je preseljenje u drugu župu!?! Gdje su mogli nastaviti silovati djecu. U miru Božjem...

I doista ne mogu zamisliti ogavniju reakciju. Ikoga, u vezi bilo koje situacije, od toga da dokazanim zlostavljačima djece serviraš nove nevine žrtve koje imaju 7, 10 godina ili 14 godina.

Prošli sam tjedan još jednom pogledao film Spotlight i ako još niste, svakako to ispravite. Govori o stvarnom događaju u kojem je sudjelovalo 5-6 novinara koji su 2002. godine radeći za Boston Globe napisali seriju članaka kojima su raskrinkali nekoliko desetaka svećenika iz bostonske biskupije. Neki od otkrivenih podataka zvuče prestrašno da bismo im vjerovali, ali stvarnost je (bila) toliko strašna. Rečeno je da je šest posto pripadnika klera silovalo ili seksualno zlostavljalo djecu. Češće su birali dječake, ne zato što su bili gej, nego zato što je dječake više sram pa je veća šansa da neće nikome reći. Redovito su birali djecu iz nefunkcionalnih obitelji ili gdje tate više nema, opet da se pervertiti bolje zaštite.

Žrtve su onda plaćali ili zastrašivali tako da silovatelje ne prijave policiji. A sve je to znao i tamošnji kardinal. Kasnije se otkrilo da je manje-više isti scenarij ispisan i u brojnim drugim biskupijama. Koliko god su ti silovatelji dno dna, najdegutantniji problem nije u tih šest posto bolesnika. Još bolesniji problem svakako je reakcija njihovih nadređenih koji su, umjesto da stanu na stranu žrtve i zatvore bolesnike, odlučili zaštititi silovatelje i ugled Crkve.

To je i smisleni kontraargument za onaj dio vjernika koji se pretvore u nojeve kad čuju za ove slučajeve pa se uvjere da se „Crkvu previše proziva jer pedofila ima svugdje“. Na svu sreću, ima i vjernika koji stanu na stranu djece i na stranu vjere! Jer točno je da pedofila ima u svim porama društva, ali nigdje drugdje nisu bili sustavo zaštićeni.

Ako ulovite očuha, tetka ili profesora u takvoj ogavnoj radnji, završit će u zatvoru. A kada su ulovili svećenike, oni su redovito završavali u drugim župama. Ti su vražji ljudi završili u drugim vražjim župama!? Pa kome je to normalno?

Ministarstvo zdravlja ne štiti liječnike pedofile jednako kao što ministarstvo obrazovanja ne štiti profesore pedofile. Jedino je ministarstvo vjere desetljećima štitilo svoje zaposlenike. A to znači da su omogućili možda i tisuće i tisuće silovanja koja su se mogla i morala spriječiti. Silovanja vaše djece, vaših unuka, vaših prijatelja, vaših nećaka... Tisuće djece širom svijeta nastradalo je jer neki nastrani bijednici s vrha nisu adekvatno i na vrijeme kaznili nastrane svećenike.

Upravo zato ne vrijedi taj kilavi argument: U svakom žitu ima kukolja. Ma ima, slažem se. Ali ovdje su te kukolje svjesno širili po cijelom polju!!! Kao da su namjerno širili kancerogene stanice po čitavom tijelu. Umjesto da kirurški odstrane bolesni dio i onemoguće im da ikada više dođu u kontakt s djecom, mnogi iz vrha odlučili su zažmiriti. Valjda isto onako kao što su žmirila nedužna djeca tijekom silovanja.

Ako mislite da sam pregrub, samo zamislite jedno takvo silovanje. Samo ga zamislite... Silovanje koje se moglo i moralo spriječiti. I sada zamislite da se radi o djetetu kojeg volite. Zamislite da se radi o vašem djetetu... Ma realno, čak i da se radi o potpuno nepoznatnom djetetu, svejedno bi vam se trebao zgrčiti želudac od ogavnosti.

Dakle, ogavni su svećenici silovatelji, ogavan je dio nadređenih koji je to sve zataškavao, a ogavne su bile i reakcije dijela vjernika koji su tražili izgovore za takvo ponašanje. Čak su i mnogi roditelji te djece, nakon što su im djeca priznala, rekli da to ne govore jer se ne smije govoriti protiv Crkve. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!

I sada je Papa rekao da se takva politika mora promijeniti. No shit, Sherlock! Na upravo završenom četverodnevnom vatikanskom summitu Papa je donio smjernice koje su definitivno korak u pravom smjeru, ali kilav je to i tragično zakašnjeli korak. Inače sam obožavatelj ovog Pape koji je pokazao ljudskije, toplije, životnije lice Katoličke crkve. Realno, takvo lice rijetko imamo priliku vidjeti kod našeg crkvenog vrha. I zato sam se nadao da će biti mnogo, mnogo rezolutniji. Da će jasno i glasno reći koje kazne čekaju sve silovatelje i njihove pomagače, da će ih odmah izbaciti iz Crkve i prepustiti klasičnom sudstvu, da će se zalagati za to da nema zastare pa da svi budu kažnjeni, da će pokrenuti stotine centara u kojima bi silovani i zlostavljani mogli dobiti stručnu pomoć i da neće trošiti vrijeme tvrdnjom kako pedofilija postoji svugdje.

Iako je vjerojatno najveći postotak pedofila u obiteljima, a ne unutar svećenstva, to je kilav pokušaj distrakcije upravo zato što nigdje, ali nigdje silovatelj nije bio toliko sustavno zaštićen. I svaki čin relativizacije te ogavnosti nosi mogućnost da ipak ne prihvaćaš potpunu odgovornost za dokazane propuste.

No to čak nije ni glavni razlog moje skeptičnosti prema tragičnoj zakašnjeloj želji Vatikana da bude oštriji prema pedofilima u svojim redovima. Naime, mislim da je ta ogavna praksa trajala predugo i da se previše ukorijenio taj mentalitet da zaštita Crkve mora biti ispred zaštite žrtava.

Ne možeš samo tako izbrisati posljedice desetljeća tragične politike. A da je to točno vidjeli smo i po izjavama nekih naših dužnosnika koji su kao priznali da treba biti odlučniji, ali... opet su ubacili neko jadno „ali.“

Tvrdeći da to nije takav problem kod nas ili da pedofilije ima i drugdje samo pokazuju da ne postoji apsolutna odlučnost da se izbriše ta ogavna praksa zaštite pedofila u vlastitim redovima.

Doista bih želio da me ta novopronađena „odlučnost“ uvjerila da se više nikad neće dogoditi slučaj da dokazanog silovatelja samo premjeste u drugu župu, ali ne vjerujem u bajke. Rak se predugo slobodno širio da bi ga liječili antibioticima pa će biti potrebna mnogo odlučnija reakcija. I od Vatikana i od vjernika koji će ih na to prisiliti.

Za neku djecu bit će prekasno, ali barem da zaštitimo djecu njihove djece!

 

Osim na BlogBusteru, Brunu možete pratiti na FacebookuInstagramu i YouTubeu

Idi na 24sata

Komentari 34

  • škver 27.02.2019.

    Neće,jer ih kler drži na vlasti.

  • srecko64 27.02.2019.

    Nitko nebi ostao u crkvi!

  • croarmy47 27.02.2019.

    Crkva ne moze zastiti nikoga od kaznenog progona, ako je netko ucinio kazneno djelo pedofilije, mora odgovarati pred Sudom bio iz redova Crkve ili civilnog drustva istom mjerom, zato postujte Hrvatske zakone i zatomita mrznju prema Crkvi, ima vise pedofila u civilnom drustvu nego u Crkvi.

Komentiraj...
Vidi sve komentare