Zar je doista iznenađujuće da se Hrvatska, zemlja kojom već dvadeset godina vlada HDZ i čijim društvom dominira Katolička crkva, trenutno nalazi na dnu ljestvice zemalja koje potiču kritičko razmišljanje?
Gotovo bi se moglo reći da se te stvari međusobno uvjetuju: što više opada kritičko razmišljanje, to jača utjecaj HDZ-a i Kaptola.
Riječ je o globalnom vrednovanju kritičkog razmišljanja u obrazovanju gdje je Hrvatska zauzela 136. mjesto u kategoriji 140 zemalja i našla se u društvu Jemena, Salvadora, Gvineje, Maroka, Haitija i Angole. Sve zemlje bivše Jugoslavije pozicionirane su bolje od Hrvatske.
Na vrhu liste su SAD, Danska, Švicarska, Finska, Novi Zeland, Švedska, Nizozemska i Njemačka.
Najniža ocjena u istraživanju daje se za poučavanje utemeljeno uglavnom na predavanjima učitelja i fokusirano na memoriranju, dok najviše bodova donosi učenje koje potiče kreativno i kritičko, individualno razmišljanje.
Hrvatska je čvrsto na dnu.
Kokoš ili jaje?
No, kad je već tako, možemo se zapitati što je bilo prvo: kokoš ili jaje?
Kreira li politika, uz asistenciju Crkve, ovakvo obrazovanje kako bi lakše vladala i upravljala ovom državom ili je upravo zahvaljujući ovakvom obrazovnom sustavu moguća vladavina HDZ-a i dominacija Katoličke crkve?
Zamislimo paradoksalnu situaciju: da se u hrvatsko obrazovanje, kako je najavila ministrica Blaženka Divjak, uvede kritičko razmišljanje. Kako bi u tom slučaju funkcionirala nastava vjeronauka?
Ali sad ozbiljno, uzimajući u obzir šokantne podatke iz navedenog istraživanja, vrijedilo bi ustanoviti vezu između činjenice da Hrvatska ne školuje djecu da kritički razmišljaju i vladavine stranke i dominaciju crkvene organizacije koja preživljava na dogmatskom sljedbeništvu i nekritičkom razmišljanju.
Odgovorni pojedinci
"Kritičko mišljenje čini čovjeka opreznim, zdravo skeptičnim, otpornim na demagogiju i samoprozvane autoritete, ali i za reviziju vlastitih stavova i argumentiranu raspravu", komentirao je za Index dr. Pavel Gregorić, znanstvenik s Instituta za filozofiju.
"Dakle, kritičko mišljenje nam treba da bismo bili odgovorni pojedinci u današnjem društvu".
A kako to onda izgleda u Hrvatskoj?
Ni HDZ, ni Katolička crkva, kao formalni i neslužbeni vladari hrvatskog društva, ne mogu zamisliti svoj opstanak ni bazirati svoj utjecaj na "odgovornim pojedincima" odgojenima u duhu kritičkog mišljenja.
Naravno, takva praksa u hrvatskim školama nije od jučer i traje već desetljećima.
Vladajuća politika, usprkos najavama HNS-ove ministrice, ne želi da se to bitno promijeni, Katolička crkva inzistira da se taj trend još više pojača, a takvom pritisku gotovo se nemoguće oduprijeti.
To se s vremenom pretvorilo u čisti konformizam.
Kome treba kritičko mišljenje?
Kome u ovom društvu više treba kritičko mišljenje? U bilo kojem segmentu društva, aspektu života, profesionalnom djelovanju, pa i u građanskom djelovanju?
U društvu poslušnosti, pokornosti, straha, apatije, pasivnosti, negativne selekcije, kritičko mišljenje može se pokazati samo kao smetnja. Gotovo kao otegotna okolnost.
Pa zato i sama ministrica, kako upozoravaju neki profesori, svaku kritiku, odnosno kritičko razmišljanje, na račun svog rada u reformi obrazovanja, pripisuje napadima "kočničara reforme".
Ugrožava Hrvatsku
Jasno je, dakle, da nositeljima vlasti, aktualnoj političkoj i društvenoj eliti, kao i Katoličkoj crkvi, razvijanje kritičkog mišljenja naprosto otežava posao, ugrožava egzistenciju, smanjuje utjecaj.
Međutim, izostanak kritičkog mišljenja ugrožava Hrvatsku.
To je vidljivo iz svih relevantnih pokazatelja koji posljednjih mjeseci otkrivaju da Hrvatska propada i nazaduje na svim poljima, prestižu je čak i zemlje u okruženju, nekonkurentna je, korumpirana, pasivna i nesklona promjenama.
Oni koji kritički razmišljaju bježe iz Hrvatske.
Ili ih se javno, s političke govornice, tjera iz zemlje.
A tom zemljom onda dominiraju Kolinda Grabar Kitarović, Milan Bandić, HDZ, Kaptol, Živi zid, grupa Borg...
Ovaj trend čini se nezaustavljivim, pa i nepovratnim. Izostanak kritičkog mišljenja u hrvatskom obrazovnom sustavu samo produbljuje depresiju i pothranjuje ovakvo stanje, a baš zbog toga politička i društvena elita neće dozvoliti da se to tako brzo promijeni.
Ukleti krug je zatvoren.