Ma koliko neprihvatljivi bili, subotnji napad čelnika Hajduka na suce, neodigrani derbi u Maksimiru, bakljada u Milanu, svastika na Poljudu... Sve to nisu uzroci, nego posljedice. I dok god se u hrvatskom nogometu tako ne postave stvari, dok god se budu “liječile” posljedice, a ne uzroci, stanje neće biti bolje.

Riba smrdi od glave, a kod nas se uporno čisti od repa iako je jasno da će se smrad širiti hrvatskim nogometom sve dok je glava na svojem mjestu.

Hajduk će biti žestoko kažnjen zbog propusta u organizaciji, no pravo je pitanje hoće li i kakve sankcije snositi pravi krivci. Bruno Marić i njegovi pomoćnici, koji su sve zakuhali lošim procjenama, povjerenik za suđenje Ivan Peraić, koji je od pet delegiranja četiri puta slao Marića na utakmice Dinama... I tako sve do vrha piramide, bilo nominalne, bilo stvarne. Naravno da neće, kao što nisu ni svih ovih godina.

I zato je hrvatski nogomet tu gdje je. Okupiran od interesne skupine koja ga vodi, razdvojen od naroda kojem pripada, a tu će, bojim se, i ostati. Sve dok se odgovorni bave posljedicama, a ne uzrokom.