Pohvalno je od Zorana Milanovića što je makar bio iskren.
"Ne znam zašto informatika već nije uvedena kao obvezni predmet u škole, sram me to reći", izjavio je premijer na jučerašnjoj konferenciji Startupa Zagrebačkog inkubatora poduzetništva.
Iz ove izjave, doduše, nije u potpunosti jasno je li ga sram zato što informatika nije još uvedena u škole ili zato što ne zna razlog zašto to nije učinjeno, ali to pustimo to zasad po strani.
Ovakva izjava poražavajuća je za predsjednika Vlade u četvrtoj godini mandata.
Nije ni tražio odgovor
Ne samo zato što je priznao da nešto ne zna, a dopustivo je da nema konkretan uvid u svaku sektorsku pojedinost Vladinih ministarstava, već zato što se u četiri godine mandata i s dva ministra obrazovanja nije potrudio informirati.
I saznati odgovor na pitanje zašto je informatika još uvijek izborni predmet u hrvatskim školama - baš kao i vjeronauk, samo za razliku od njega ne i besplatna - dok se ova Vlada dobru polovicu mandata lomila (i skoro slomila) na uvođenju Zdravstvenog odgoja, bez dovoljne pripreme i adekvatne najave.
I koja, kad smo već kod toga, još uvijek nije na čistu što bi učinila s Građanskim odgojem.
Očito ga to pitanje nije baš previše mučilo od 2011. godine naovamo.
U ovoj priči, međutim, nije bitna samo informatika, predmet koji bi trebao slijediti sve one pompozne najave vladajućih političara o društvu znanja, tehnološkoj naobrazbi, utrci s modernim svijetom, konkurentnosti u znanju... Svima je jasno da hrvatske škole imaju još puno gorih problema, recimo samo dva sata tjelesnog odgoja tjedno za djecu četvrtih razreda osnovne škole.
U ovom slučaju ključna je premijerova indirektna sugestija kako bi on osobno želio da informatika postane obavezni predmet u školama, ali da je u tome, eto, nemoćan.
Nema love
Da je htio nešto učiniti u vezi s tim, mogao se o tome u protekle tri godine raspitati kod bivšeg ministra obrazovanja Željka Jovanovića kojemu je Ustavni sud pet puta vraćao zakonske prijedloge na doradu i koji se na kraju, kako reče premijer, "umorio" i otišao.
A mogao je o tome razgovarati i s njegovim nasljednikom Vedranom Mornarom, inače bivšim dekanom Fakulteta elektronike i računarstva, pa bi od njega čuo ovakvo objašnjenje: "Trenutno ne možemo razmišljati o uvođenju informatike kao obveznog predmeta zbog nedostatka resursa. Moramo prvo osigurati da sva djeca imaju dostupna računala, tek tada informatika može postati obvezan predmet".
Premijer očito nije čuo tu Mornarovu izjavu. Da jest, morao bi onda odgovoriti na pitanje što njegova Vlada poduzima da se ta računala osiguraju?
I još važnije, koliko ćemo dugo morati na to čekati?
Poznavajući Milanovića, on vjerojatno ne bi znao odgovoriti ni na to pitanje. A nas samo zanima bi li ga i zbog toga bilo sram.