Izborni programi prepuni su velikih i važnih rješenja koja će preporoditi zemlju, povisiti plaće i standard, spustiti cijene, podići ulaganja u znanost i industriju. Ispod brda i dolina nalazi se jedan problem koji je potpuno nezastupljen. Što ćemo sa smećem koje proizvodimo svaki dan u svojoj kući? E na tom pitanju, tako važnom i tako jednostavnom, pravih odgovora nema. Nije ga uspio naći ni SDP u četiri godine, ni HDZ prije toga, ni Most i HDZ danas, a ni Milan Bandić koji sebe predstavlja kao premijera koji će rješavati sve probleme. Padoše svi na otpadu. To je možda i prava slika učinkovitosti koju nam tako rado obećavaju. Naravno, svi će rado prebaciti odgovornost sa sebe na druge, ali činjenica je da rješenja nema.
Kao država nismo spremni povući 475 milijuna eura koji nam stoje na raspolaganju. Štoviše, mogli bismo plaćati i penale do 40 tisuća eura dnevno jer nema učinkovitog plana za otpad.
HDZ je petljao s planom do 2011. godine, zatim se SDP uhodavao dvije godine, pa onda u zadnji tren donio plan koji se temelji na velikim regionalnim centrima. Most je to odbio kao neučinkovito i napravio nabrzaka novi plan koji se temelji na malim centrima i recikliranju. A onda je HDZ to zaustavio. Svemogući Milan Bandić također u Zagrebu ne može rješiti problem iako je “stukao” milijune na razne studije i svake godine promijeni rješenje.
I tako, u konačnici, Zagreb kao metropola je najlošiji u razdvajanju otpada od svojih europskih pandana, a država nam je na začelju. Pametne države zarađuju na otpadu, a građani su motivirani na odvajanje dobrom infrastrukturom i nižim računima. Mi te milijune bacamo i zakopavamo, ne koristimo milijune eura iz EU i još ćemo plaćati kazne. I na kraju bi građani zbog svega toga mogli imati veće račune. Ali, nažalost, već smo navikli da baš u smeću ionako završe sva obećanja.