Prije dva tjedna Željka Markić napala je voditeljicu RTL-a zbog krivog prikazivanja broja ljudi u povorci Hod za život.
"Niste, niste objektivni", kazala je Markić. "Bilo je 15.000 ljudi na prosvjedu, vi govorite o 7000".
Markić je tada, ako i mnogo puta prije toga, nastupala kao izaslanik većine hrvatskih građana, kao predstavnik većine hrvatskog društva.
Jučer je okrenula priču. Iako su svi mediji, osim hadezeovih, izvijestili da je na Trgu bana Jelačića bilo preko četrdeset, pa sve do pedeset tisuća ljudi, Markić je na svom Facebook profilu spustila tu brojku na 25 tisuća.
"Ako prosvjed protiv Vlade skupi 25 ili koliko već tisuća ljudi, to znači da većina Hrvata podupire proširenje ekspertne skupine i nastavak reforme sa ili bez Milanovićeva štićenika", poručila je Markić.
Dakle, ne samo što je Željka Markić išla uvećavati svoje, a umanjivati brojke s jučerašnjeg prosvjeda, već je u oba navrata većinu pripisala na svoj kontro. Njezina je većina i s onih sedam ili 15 tisuća hodača protiv pobačaja, a njezina je većina i mimo onih pedeset tisuća za kurikulum.
Ako već nije matematika, Željka Markić će se pobrinuti da logika na njezinoj strani. Makar na silu.
To je, eto, još jedan argument u korist predložene kurikularne reforme i reforme školstva.
Umanjivanje iz straha
Uglavnom, Markić je, kao najglasnija predstavnica rušenja ove radne skupine za reformu školstva, pribjegla klasičnom spinu umanjivanja broja prosvjednika protiv miješanja vlasti u izradu kurikuluma, što samo dokazuje kako ju je jučerašnja masa ljudi na Trgu zapravo zabrinula.
Da nije, ne bi umanjivala njihov broj.
Baš kao što je to zamjerala novinarki RTL-a.
No uglavnom, nakon jučerašnjeg prosvjeda u Zagrebu, najvećeg građanskog (a ne hrvatskog) skupa od Radija 101, bilo kakvo manipuliranje brojkama - Markićkin suradnik osramotio se pa izbrisao post o 2000 ljudi - u konačnici je potpuno nevažno.
Oni koji trebaju znati, vrlo dobro znaju koliko je ljudi bilo na Trgu.
I znaju što to znači.
Moderna Hrvatska
Moderna građanska Hrvatska pokazala je što želi, a to nije samo ovakav kurikulum bez intervencije Ladislava Ilčića i Željke Markić, s njezinim brisanjem "pornografskog sadržaja iz lektire".
To je i odlazak ovakve političke garniture uz koju ni najbolji kurikulum ne predstavlja garanciju nekakvog društvenog napretka.
Konkretnije, kakve šanse ima ovakav Jokićev kurikulum u državi kojom vladaju Karamarko i Markić, Petrov i Orešković, Hasanbegović i Tepeš?
Možda netko misli da politika ne utječe na kreiranje kurikuluma, ali politika kreira školstvo, društvo, cijeli sustav. Kurikulum je samo jedan manji dio reforme koji ovisi o mnogim drugim faktorima, ali i vodi prema mnogo dubljim reformama cijelog društva.
Zašto se ova vlast tako panično boji ovakvog kurikuluma?
Zato što zna da uz njegovu provedbu i njihov opstanak dugoročno dolazi u pitanje.
Ako se naredne generacije okrenu budućnosti, postojeći političari sve više se sličiti na izgubljene dinosaure.
Isukani Ilčić
Zato je Ilčić poslužio kao isukani mač (i izgovor) u kresanju reforme, zato Markić umanjuje značaj podrške toj reformi, pozicionirajući prosvjednike kao manjinu u društvu, zato je u ovoj kulturnoj revoluciji koja siječe sve pred sobom nepojmljivo da ostane Jokićeva kurikularna reforma kao oaza u pustinji.
Zbog toga je jučerašnji prosvjed bio toliko značajan. Jer pokazuje da u ovom društvu još postoji dovoljan broj ljudi koji žele drugačiju Hrvatsku, bolju, napredniju i moderniju od ove koja nam se nameće s Pantovčaka i Banskih dvora.
I još važnije, postoji masa ljudi koja se ne boji to otvoreno pokazati.
Bez obzira za koliko Željka Markić srezala njihov broj i relativizirala njihovu moć.
Hrvatska je napokon dočekala da se u njoj prosvjeduje zbog obrazovanja, a ne zbog branitelja, ćirilice i generala.
Već je i to simbol napretka. Signal za ohrabrenje. I znak za uzbunu vladajućima.