U svibnju 2009. godine Zoran Milanović podržavao je Milana Bandića za zagrebačkog gradonačelnika. Govorio je da su sve optužbe na njegov račun neprovjerene i sve skandale pripisao Bandićevu "političkom stilu".
Krajem iste godine Milanovićev predsjednički kandidat Ivo Josipović poveo je kulturološki rat s Milanom Bandićem. U predsjedničkoj kampanji posvađali su i podijelili Hrvatsku na crvenu i crnu, naprednu i nazadnu, bombardirali se ideologijom i pravednošću, skandalima i prljavštinama, velikim parolama i sitnim lažima.
Četiri godine kasnije Milanović je optužio Bandića za "korupciju i hiperaktivno glavinjanje", na što je ovaj uzvratio privatnom tužbom teškom 350 tisuća kuna, dok se na premijerovu podugačku listu ljudi koje ne može podnijeti Josipović probio na sam vrh.
A Ivo Josipović i Milan Bandić za to vrijeme u tišini kuju političku koaliciju.
Pa neka se netko snađe u ovoj političkoj džungli.
U kojoj se nabacuje principima, a povodi isključivo za privatnim interesima. Gdje se manipulira biračima, a vodi briga samo za vlastiti opstanak.
Incestuozni trokut
Kakav je to samo incestuozni trokut: Milanović je podržavao Bandića koji je ratovao s pravednikom Josipovićem, da bi na prošlim izborima rušio korumpiranog Bandića na čiju podršku Josipović računa uoči idućih predsjedničkim izbora.
Onaj koji je zamantao birače floskulama o Novoj pravednosti i dobio izbore zahvaljujući mobilizaciji liberalnog dijela društva prestravljenog mogućnošću da Bandić zasjedne na čelo države, ne samo da u tri godine nije ispunio svoja obećanja, već je ušao u tihu koaliciju s gradonačelnikom koji je 2009. godine predstavljao antipod svemu onom o čemu je Josipović govorio.
Očito se ipak umorio od silne borbe protiv korupcije i nepravde.
Smrad korupcije
Zato se sada kritikama okomio na Milanovića, onog koji se četiri proljeća prekasno sjetio Bandićeva "ogromnog koruptivnog lanca", "smrada korupcije" i njegove "klijentelističke ekipe".
Ono čega se Milanović sada sjetio, Josipović je naglo zaboravio
Ubojica i bijednik
Zaboravio je kako je Bandića optuživao da je "kampanju pretvorio u kaljužu, a njega osobno "valjda još jedino nije proglasio ubojicom", kako je kod Mesićeva savjetnika Saše Perkovića tražio zaštitu od paraobavještajnog podzemlja (pa ga zauzvrat ostavio kao svog savjetnika), a Bandića nazvao "bijednikom koji mu smješta silovanje" i najavio da će ga tužiti poslije izbora.
Umjesto toga, Bandić je tužio Milanovića.
I sklopio tihi pakt s onim kojeg je ne tako davno titulirao "predsjednikom na daljnski upravljač Zorana Milanovića".
U ovom incestuoznom esdepeovskom trokutu birače se mobilizira orvelovskim parolama: jedan dan ih se nagovara da glasaju za Bandića, zatim protiv njega, jedan dan ih se uvjerava da je Bandić demon, pa se računa na njegovu podršku na izborima, jedan dan se birače uvjerava da je Josipović najbolji kandidat za predsjednika, pa se onda prema njemu iskazuje prezir.
Crno je bijelo, prijatelji su neprijatelji, sloboda je ropstvo, a biračima je svejedno koga podržavaju. Jer će već sutra morati promijeniti stranu.